ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Roško Polje

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Roško polje je krško poljce, površine oko 6.5 kilometara četvornih, smješteno jugozapadno od Duvanjskog polja i jugoistočno od Buškog blata, koje je dio Livanjskog polja. S dvije strane je uokvireno planinama: s juga je Zavelim (1.346 metara nadmorske visine), zatim Livački brig (1.077), Mošnjača (1.190) i Debelo Brdo (1.170); na sjeveroistoku uzdiže se Midena planina (1.221); dok se sa sjeverne i sjeverozapadne nalaze krške visoravni prosječne visine između 900 i 1.000 metara nadmorske visine. Otvoreno je prema Duvanjskom polju preko prijevoja Vranbaba, te prema viničkom području. Što se tiče nadmorske visine Roško Polje dijeli sudbinu većeg dijela općine Tomislavgrad (od 890 do 900 metara).

Roško Polje je i naziv trećeg po veličini od ukupnog osam naselja, začičkanih za obod tog krškog polja, a koje je ujedno i sjedište župe, što upravo navršava dva i pol stoljeća svog burnog i zanimljivog života.

Roško Polje i grad-utvrda Rog Roško polje (polje) i Roško Polje (naselje) nazvani su po srednjovjekovnom utvrđenu gradu Rogu, što je istovjetno s imenicom rog, nazivom koštanog izraštaja na glavi nekih životinja (goveda, ovce, koze, jeleni). U konkretnom slučaju presudan je bio izgled: utvrđeni grad Rog doimao se kao rog, izrastao iz glave odnosno vrha brda, sagrađen na šiljatom vrhu uzvisine.

Grad Rog se prvi put spominje 19. veljače 1444. godine u ispravi u obliku ugovora, napisanoj u Napulju, kojim Alfonso V., kralj Aragonije i Sicilije, uz uvjet međusobnog vojnog potpomaganja, potvrđuje Župu Duvno s utvrđenim gradom Rogom (Rogu Vdumpno castello conlo contato), koji se nalazio na području današnjeg Roškog polja, bosanskom velikašu hercegu (vojvodi) Stipanu Vukčiću Kosači.

Četiri godine kasnije, 20. siječnja 1448. godine njemački kralj i rimski car Friedrich III. izdaje u Beču ispravu, kojom obećava hercegu Stipanu Vukčiću Kosači da će utjecati na svog nećaka Ladislava, češkog i ugarskog kralja, da potvrdi navedene posjede u predloženoj hercegovoj ispravi, među kojima je i Župa Duvno s gradom Rogom (castrum Rog), i to kada Ladislav uskoro postane punoljetan.

Isprava aragonskog i napuljskog kralja Alfonsa V., izdana u Castello Nuovo Neapolisu 16. lipnja 1454. godine, kojom hercegu Stipanu Vukčiću Kosači, između ostalog, ponovo potvrđuje grad Rog u Župi Duvno (civitate Ro(g) cum castris et pertinentiis suis), skupa s hercegovim ranijim pismom.

Kontinuitet spominjanja utvrđenog grada Roga nastavlja se i u 16. stoljeću: u doba tursko-ugarskog rata spominje se 1503. i 1519. godine (krivo je napisan: prvi put kao «Kog», a drugi put kao «Bog»). Te godine (1519) Rog je imao posadu kojoj je na čelu bio dizdar po imenu Senkur, koji je imao timar, a ostali članovi posade primali su plaću u novcu. Godine 1513. došao je u Dubrovnik Gregorius Berchich Bosnensis de Rog (Grgur Berčić ili Brčić Bosanac iz Roga)-da podigne dohodak za Balšu Vladislavića, unuka hercega Stipana Vukčića Kosače.»

Dakle, grad Rog je bio najvažnije mjesto župe Duvno (u njemu su stolovali gospodari Duvna iz poznatih velikaških obitelji Klešića i Semkovića), a ostat će i u najvećem dijelu osmanlijske vladavine sastavnim dijelom duvanjskog područja.

Rog je bio sjedište turske kapetanije, o čemu je podatke ostavio makarski biskup Nikola Bijanković (1645 – 1730). U vrijeme drugog (prvi je bio 1706. godine) pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji 1710. Bijanković je u Roško Polje stigao na poziv roškog kapetana Zelilage (Zejnil) Sutlijaševića i dizdara (zapovjednik tvrđavske posade) Ahmeta Ishakagića (danas u Tomislavgradu postoji muslimansko prezime Isak!) koji su prema gostu bili izrazito prijateljski raspoloženi; u vrijeme Bijankovićeva posjeta Ishakagić je darovao 30 kanapa zemlje (10 dana oranja) kao patrimonij kleriku Grgi Kardumoviću (Kardum) da ga biskup zaredi u Makarskoj, gdje se već nalazio na školovanju, s nakanom da bi mogao kao svećenik služiti zapovjednikovim kmetovima, vjernicima katoličke crkve. «Takvim postupkom jednog muslimana, zapisao je Bijankovićev tajnik don Friedrich Maroli, svi su bili zadivljeni, smatrajući to jedinstvenim slučajem na svijetu.»

Nakon tursko-venecijanskih ratova u 17. stoljeću (Kandijski i Morejski) utvrđeni Rog gubi svoju obrambenu važnost pogotovo kad je 1711. godine utemeljena nova Duvanjska kapetanija.

Roško Polje i Roška biskupija O važnosti grada Roga svjedoče u 16. stoljeću i imenovanja trojice biskupa koji ne nose naslov biskupa duvanjskih nego roških (ecclesia Rosonensis), a to je promijenjeno tvrdi R. Jolić jer je u međuvremenu Duvno opustošeno i prazno, a sjedištem čitavog područja postalo je Roško Polje u kojem su stolovali turski upravitelji duvanjskog područja. Da je Duvanjska biskupija istovjetna s Roškom, potvrđuje izjava biskupa makarskog fra Bartula Kačića da je u Beču 1617. godine susreo «gospodina biskupa od Dumna fra Alfonza», a isto tako i molba fra Jeronima Lučića iz 1635. godine da mu se podari naslov duvanjskog ili roškog biskupa («il titolo Dalma overo Rocensis, che l’istesso»).
Trojica roških biskupa zovu se: Juraj (D. Mandić drži da je to bio Juraj Zalathaky, zagrebački kanonik), drugi fra Alfonz de Roquesens (provincijal Austrijske franjevačke provincije imenovan 1610. godine), posljednji je s naslovom biskupa «ecclesiae Rosonensi» bio fra Vinko Zucconi (prepošt crkve Svetog Petra i Pavla u Pragu), imenovan je 1627. godine. Za sva tri biskupa je utvrđeno da su imali naslov «roškog biskupa» te da u tu biskupiju, koja praktično nije ni postojala, nisu nikada kročili nogom.

Jezičkim stazama od Roga do Roškog Polja Već je istaknuto da je prvi član toponima Roško polje i ekonima Roško Polje izveden od imenice rog, što je istovjetno s nazivom utvrđenog grada Rog.

Imenica rog je veoma zanimljiva. To je ponajprije koštani, puni ili šuplji, izrašataj na glavi nekih životinja, ali i mnogo drugoga što je oblikom tanko i oštro: oštra izbočina u obliku roga primjerice na istočnom dijelu afričkog kontineta, gdje se smjestila Somalija, naziva se Rog Afrike; oštri završetak mjeseca kad je u uštapu naziva se mjesečev rog; posuda u obliku roga, puna voća i cvijeća zove se rog obilja; zimzeleno mediteransko stablo (Ceratonica siliqua) iz porodice leptirnjača (Papilionaceae) dobilo je ime rogač po duguljastom, mesnatom i slatkom plodu čokoladne boje koji je u obliku roga ili još točnije roščića; rod trajnih zeleni (Typha) s cvatovima u obliku klipova nazvan je rogoz; prednji prozirni i ispupčeni okrugli dio bjeloočnice oka naziva se rožnica itd.

Kako je s jezičnog motrišta nastao pridjev Roški, -a, -o? Od imenice rog izvedene su i njezine umanjenice; rožić, roščić, ali i rožak, genitiv roška, dativ roška itd. Upravo kad se na novu osnovu roš- doda pridjevski dometak -ki, -ka i –ko (roš + ko = Roško) onda nastaje pridjev Roški, -ka, -ko. Od podosta primjera iz toponimije navodimo samo tri: u sjevernom dijelu povijesne Poljičke Kneževine nalazi se selo Rošci, a na rijeci Krki (drniško područje) nalazi se prekrasni Roški slap; u Slovenijie je grad i poznato banjsko lječilište Rogaška Slatina.

Evo i primjera iz bosansko-hercegovačke ekonimije: Rogatica (grad u istočnoj Bosni), Rogače (Nevesinje), Rogačići (Ilidža), Rogolji (Bosanska Gradiška), Rogosije (Vlasenica, Rogoušići (Pale), Rošići (Cazin), Rošnjače (Tomislavgrad), Rožanj (Zvornik).

U hrvatskoj ekonimiji imenica je rog najzastupljenija u nazivima uzvisina sa zaoštrenim vrhom ili pak dugačkih rtova: Zlatni rat (Bol-Brač), Rog i Rogačica (rtovi na Mljetu), Rogačka vala (Korčula), Rogatica, Roginec (vrelo, Zagreb), Rogljica (potok, Pakrac), te u nazivima naselja: Rogač (Šolta), Rogačić (Vis), Rogi (Delnice), Rogočana (Labin), Rogotin (Ploče), Rogovac (Virovitica), Rogovići (Poreč), Rogoznica (Šibenik), Lokva Rogoznica (Omiš), Rogoža (Garešnica), Rogulje (Dvor na Uni, Pakrac), Rošini (Poreč), Roškići (Poreč).

Drugi dio ovog dvosložnog toponima-polje već je s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Mijakovo Polje).

Rožanin i Roška a ne Raškopoljac i Raškopoljka Najprije ustvrdimo da je jugoadministracija uspjela Roško Polje preimenovati u Raško Polje. Svjedoči o tome i najnovija Bosansko-hercegovačka ekonimija u kojoj je kao službeni naziv upisano Raško Polje. Teško je proniknuti zašto je to učinjeno: možda analogijom prema Raškoj Gori, naselju poviše Mostara ili čak, tvrde neki, prema srpskoj srednjovjekovnoj državi koja se zvala Raška.

Međutim, što se tiče etnonima, umjesto očekivanog Roškopljac i Roškopljka, oni glase Rožanin i Roška, iz posve jednostavnog razloga jer su nastali od imena grada Roga. Ipak oblik Raškopoljac postoji u istoimenom prezimenu u Studencima pokraj Imotskog: Raškopoljac je najprije bio obiteljski nadimak Ćosića, doseljenih iz Roškog Polja nakon oslobođenja Imotske krajine od Osmanlija (1717); taj su nadimak Studenčani tretirali kao ostale etnonime, zasigurno ne znajući da je jedino ispravno Rožanin i Roška.

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ante Đikić