Ekonim je istovjetan s imenicom lug, nazivom za šumicu, gaj, a ponekad i za močvarnu šumu.
Kad je riječ o pojmu lug, onda treba razlikovati lug kada znači pepeo i lug kad znači šumicu.
Jezikoslovci su utvrdili da je lug (pepeo, voda u kojoj je prokuhan pepeo; cijeđ, lukšija, lužnica) bez obzira što postoji u praslavenskom jeziku posuđenica iz staronjemačkog, u kojem je taj pojam glasio louga, a u novonjemačkom Lauge, pa je stoga ruska i bugarska luga ženskog roda. Od lug izvedeni pridjev lužan sa značenjem “pun pepela, naziv boje”, pa otuda česta imena domaćih životinja: lugica (ime krave), lugonja (vol), lugoš (pijevac), lugeša (jarac), luga (ovca) itd.
Što se pak tiče drugog značenje imenice lug (šumica), riječ o terminu iz oblasti šumarstva, koji susrećemo u praslavenskom jeziku kao posuđenicu iz germanskog long6, a slično glasi u slavenskim i nekim drugim jezicima: staroslavenski long6, ruski lug, slovenski log, poljski leng, bugarski lag i longoz, ukrajinski luh, mađarski i rumunjski lug (preuzeto iz hrvatskog odnosno srpskog), litvanski lenge, albanski langini, njemački Lange, grčki loggos.
U jugoistočnoj Njemačkoj, u pokrajini zvanoj Lužica (njemački Lausitz) oko grada Budišina (njemački Bautzen), živi slavenski narod Lužički Srbi (Sorabi), u čijem jeziku lug znači močvarno zemljište, tlo obraslo grmljem, ali iz kojeg će se razviti šuma. Ovo spominjemo, jer u hrvatskom ali i u ruskom jeziku, postoji izvedenica od lug luža (u češkom malo drukčije louža), koja znači blatište, kaljuža, glib, od koje su izvedeni brojni mikrotoponimi vrela, potočića, bara, blatišta tipa Lužac, Lužarica, Luženjak, Lužina, Lužje, Lužnica, Međulužje, Turopoljski lug itd.
Osnova lug je veoma česta u bosansko-hercegovačkoj ekonimiji: Lug (Bugojno, Jablanica, Kiseljak, Modriča, Rama, Tomislavgrad, Trebinje), Crni Lug (Bosansko Grahovo), Donji i Gornji Lug (Zavidovići), Jeginov Lug (Kalesija), Mokri Lug (Skender Vakuf), Mrkonjića Lug (Bihać), Velji Lug (Višegrad), Lužani (Bosanska Gradiška, Derventa, Uskoplje, Prnjavor, Sanski Most), Bosanski Lužani i Novi Lužani (Derventa), Lužine (Fojnica, Šipovo, Visoko), Podlug (Sanski Most), Podlugovi (Ilijaš), Zalužani (Banja Luka), Zalužje (Bratunac, Nevesinje).
Isto vrijedi i za hrvatsku ekonimiju: Lug (Beli Manstir, 852 stanovnika), Lug Gradinski (Virovitica, 111), Lug Orehovički (Bedekovčina, 211), Lug Poznanovečki (Bedekovčina, 671), Lug Samoborski (Samobor, 785), Lug Subotički (Donji Miholjac, 428), Lug Zabočki (Zabok, 535), Lugarski Breg (Zagreb, 108), Lužan (Zagreb, 675), Lužan Biskupečki (Varaždin, 429), Lužani (Slavonski Brod, 1.192), Lužani Zagorski (Krapina, 135), Lužnica (Zaprešić, 62), Podlug (Benkovac, 340), Podlužan (Vrbovec, 167), Zalug (Pregrada, 103), Zalužje (Ivanec, 211), Zalužnica (Otočac, 518).
Duvanjski se Lug prvi put spominje u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. kao posebno naselja s pet obitelji i 64 duše. Dakako, to je naselje zasigurno postojalo i ranije, ali je primjerice u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742. godine, sudeći po prezimenima, spojeno sa Sarajlijama.
U Šematizmu Hercegovačke franjevačke provinije za 1867. godine fra Petar Bakula upisuje Lug sa susjednim Kukom (8 obitelji, 81 stanovnik).
Lug danas nema status sela, već je zaselak Kuka.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Ivica Šarac