ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Kuk

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Ekonim je istovjetan ss imenicom kuk, zemljopisnim pojmom kojim se označava kamenito uzvišenje u obliku stošca sa zaobljenim vrhom. U Čilipima (Konavle) kučje (kuk + je) znači isto što i kamenje.

 
Prva je potvrda imenice kuk u toponimiji na hrvatskim prostorima iz 1144. godine: Pot Cilco (Pod Kukom), što je nekadašnji naziv naselja Kučine pokraj Solina, koji je izveden od imenice Kuk i dometka –ine (kuk + ine = Kukine = Kučine).

 
U Bosni i Hercegovini pored duvanjskog naselja Kuk, u općini Tomislavgrad postoje i dva oronima s dominatnom imenicom kuk: Orlokuk (orao + kuk) iznad sela Borčana i Vrlokuk (vrlet + kuk) pokraj Eminova Sela; pokraj Tuzle je naselje Kukovina, pokraj Bileće je Kukričje, a pokraj Višegrada je naselje s nazivom Kuka.

 
Iz hrvatske ekonimije navodimo: pokraj Slunja nalazi se naselje Kuk sa 6 stanovnika (2001. godine), pokraj Buzeta je Podkuk s jednim stanovnikom, Zakučac (153) je pokraj Omiša, Kučine (Solin, 710), Kučište (Pelješac, 204). Mikrotoponim Kuk u Milni na Braču je ustvari kamenita uzvisina iznad morske obale.

 
Duvanjsko naselje Kuk prvi se put spominje zajedno sa susjednim selom Sarajlijama 1844. godine u izvješću duvanjskog župnika fra Ante Vukadina; u šematizmima Hercegovačke franjevačke provincije ovo se naselje spominje 1867 godine skupa sa susjednim mu selom Lug (8 obitelji, 81 duša), a kao samostalno naselje 1873. godine (4 obitelji, 69 osoba).

 
Državna birokracija Kuku priznaje status samostalnog naselja od popisa stanovništva 1948. godine. Prema popisu stanovništav iz 1991. godine u Kuku živi 207 stanovnika, te spada među duvanjska naselja u kojima se broj stanovnika ne smanjuje.

 
Stanovnici Kuka sebe nazivaju Kukušanima, a ženske osobe su Kukuške, pa su oblici Kučanin i Kučanka konkstrukcije neobaviještenih autora

 

Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac