ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Eminovo Selo u crkvenim i državnim popisima (1741.-1991.)

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

EMINOVO SELO U POPISU BISKUPA DRAGIĆEVIĆA  IZ 1741./1742. GODINE

 

  1. Stephanus Chiorich (Stipan Ćorić); pet odraslih, jedno dijete;
  2. Gregorius Suracich (Grgur- Grgo Suračić); 2, 2;
  3. Mattheus Slipaz (Matij-Mate Slipac): 8, 2;
  4. Michael Chiurcich (Mijo Ćurčić); 8, 1;
  5. Mattheus Treich (Matij-Mate Tre(j)ić); 4, 3;
  6. Michael Tomasa (Mijo Tomasa, Tomaša; Tomas); 4, 3;
  7. Joannes Scar (Ivan Škar, vjerojatnije Škaro), 6, 0;
  8. Marianus Barbarich (Marijan Barbarić); 2, 1);
  9. Gregorius Chiupegl (Grgur-Grgo Čupelj); 8, 4;
  10. Petrus Chiuric (Petar Ćurić); 8, 5);
  11. Marcus Covacevich (Marko Kovačević); 10, 5;
  12. Marcus Chiuro (Marko Ćuro; kraći oblik od Ćurić); 7, 3;
  13. Joannes Nogalo (Ivan Nogalo); 4, 2;
  14. Simon Morlach (Šimun Morlak); 2, 0;
  15. Martinus Borgich (Martin Borgić); 4, 3;
  16. Gregorius Thomassovich (Grgur-Grgo Tomasović); 13, 6;
  17. Michael Vodopia (Mijo Vodopija); 7, 3);
  18. Lucas Vodopia (Luka Vodopija); 3, 3;
  19. Joseph Jovich (Josip-Jozo Jović); 6, 6;
  20. Joseph Miolovich (Josip-Jozo Mi(j)olović); 6, 7;
  21. Joannes Domgnanovich (Ivan Domnjanović); 4, 6:
  22. Gregorius Illich (Grgur-Grgo Ilić); 5, 1;
  23. Elias Covich (Ilija Čović); 6, 4;
  24. Stephanus Vodopich (Stipan Vodopić); 3, 1.

 

Ukupno: odraslih 135;  djece 73 (djeca do uzrasta prve pričesti)

UKUPNO:  24 obitelji, 208 stanovnika; prosjek 8,7 duša u obitelji.

 

Od ukupno 24 obitelji zasigurno se zna da su Eminovu Selu pripadale četiri: dvije s prezimenom Tomasa odnosno Tomasović, zatim obitelji Ćurić i Jažić, jer je 1768. godine  popis biskupa fra Marijana Bogdanovića zatekao obitelji s tim prezimenima u Eminovu Selu .

Što se tiče Kola, tu je zasigurno živjela obitelj Ćorić, jer  je 1768. godine  Ćoriće na Kolu  zabilježio i popis biskupa fra Marijana Bogdanovića.

 

EMINOVO SELO (EMINOVICHI) U POPISU BISKUPA BOGDANOVIĆA  IZ 1768. GODINE

 

  1. Matthaeus Barisich (Matij-Mate Barišić); 8, 5;
  2. Antonius Churich (Ante Ćurić); 4, 3;
  3. Stephanus Daiakovich (Stipan Dajaković); 4, 3;
  4. Georgius Jaxich (Jure Jažić); 4, 3);
  5. Matthaeus Jovanovich (Matij-Mate Jovanović); 6, 0;
  6. Matthaeus Lozancich (Mati-Mate Lozančić); 3,3;
  7. Joannes Matosevich (Ivan Matošević); 2, 2;
  8. Joannes Millunovich (Ivan Milunović); 5, 0;
  9. Antonius Thoamsovich (Ante Tomasović), 2, 4;
  10. Franciscus Thomasovich (Frano Tomasović); 7, 1;
  11. Michael Verenaz (Mijo Verenac); 2, 2.

 

Ukupno: odraslih 47;  djece 27 (djeca do uzrasta prve pričesti)

UKUPNO: 11 obitelji, 61 stanovnik; prosjek 5,5 duša u obitelji.

Usporedbe  radi: 1768. godine Kolo je veće naselje od Eminova Sela i ima 12 obitelji s ukupno 86 duša.

Iz popisa je vidljivo da je riječ o mladim, vjerojatno i tek zasnovanim obiteljima (sa četiri, pet, šest, sedam i 13 duša).

Od prije 25 godina, dakle iz Dragićevićeva popisa ostala su samo dva prezimena:  dvije Tomasove (Tomasovići) i jedna obitelj s prezimenom Ćurić.

Od prezimena zastupljenih u biskupskim popisima u 18. stoljeća u Eminovu Selu se održalo samo prezime Tomas, što pak znači da su njegovi nositelji svoji na svome u Eminovu Selu najmanje 270 godina (1741-2011).

Podaci o Eminovu Selu, kojeg P. Bakula naziva Eminovim Poljem, uglavnom se nalazi u Šematizmima Hercegovačke franjevačke provincije sa sjedištem u Mostaru za 1867. godinu.

Najprije podatak: 1844. godine u Eminovu Selu živjelo je osam katoličkih obitelji s ukupno 76 duša.

Nakon što je fra Anđeo Kraljević 1853. godine sastavio prvi hercegovački šematizam, drugi je hercegovački šematizam djelo fra Petra Bakule: Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercecgovina pro anno Domini 1867. (Mjestopisno-povijesni šematizam Pokrajinske kustodije i Apostolskog vikarijata za godinu Gospodnju 1687). Tada je u Eminovu Polju, selu župe Županjac, živjelo 14 katoličkih obitelji s ukupno 76 duša.

  1. Bakula je i autor trećeg hercegovačkog šematizma iz 1873. godine, prema kojem u Eminovu Selu žive:

–  katolici (23 obitelji, 134 duše),

– Turci (muslimani) (3, 18),

–  pravoslavni (7, 70).

Vrijedna su pozornosti još dva podatka (odnose se na Hrvate) o stanovništvu Eminova Sela:

– 1882. godine (24 obitelji, 133 duše) (vjenčanih parova 25)

– 1892. godine (29, 220).

 

EMINOVO SELO U DRŽAVNIM POPISIMA STANOVNIŠTVA OD 1879.-1991. GODINE

 

  1. godine 212 duša
  2. godine 249
  3. godine 298
  4. godine 409
  5. godine  ukupno 424 (Hrvata 315, Srba 109)
  6. godine 633
  7. godine 691
  8. godine 873
  9. godine 938
  10. godine ukupno 812 (Hrvata 721, Srba 82, ostalih 9)
  11. godine ukupno 674  (Hrvata 600, Srba 70, ostalih 4).

Nikako se ne smije zaobići godina 1888., kad je u Eminovu Selu počelo iskorištavanje mrkog ugljena u sklopu novootvorenog rudnika u kojem je posao našlo dvadesetak stanovnika tog sela. Kasnije će rudnik „preseliti“ u Vučipolje, gdje će sedamdesetih godina 20. stoljeća i sasvim prestati s radom.

Zanimljive podatke o Eminovu Selu i njegovim stanovnicima zabilježio je 1909. godine srpski etnograf Jevto Dedijer. On spominje dva vrela: Vučicu ili Divojku i Žab(l)jak, zatim pašnjake na brdu Kovač te dva domaćinstva od ukupno 42 koja su otkupila zemlju od aga, iako su prošla tri desetljeća kako Austrija vlada  Bosnom i Hercegovinom. „Plaćaju sa zemlje agama petinu žita, a od sijena u gotovu novcu srazmjerno čitluku (imanju)… Svaki čitluk ima po jedan begluk, od prilike dvadeseti dio sve oranice. Kmetovi su dužni svakome agi obraditi beglučku zemlju.“

Dedijer Eminovo Selo dijeli na „mahalice“:  Kula, danas Brig (tri kuće), Gaj (8), Brdo (6) i Buljani (25). Cijelo selo ima 42 kuće.

I Dedijer bilježi priču o postanje naziva Eminovo Selo, bolje bi bilo reći priču kako je seoskog kneza prevario kum Turčin i poveo ga na vješala, a ovaj rekao: „Jazuk ti bilo, ja sam na tebe jemin(povjerljiv) bio, a ti meni učini hilu (nepravdu)!“ Od toga jemin, emin, ostade ime selu.

Dedijera zanimaju i rodovi u Eminovu Selu. „ …najstarije porodice od pravoslavnih su Gligorići a od katolika Perići i Tomasi, koji su starosjedioci, a ostali su doselili iz ostalih duvanjskih sela.Gligorići su u davno doba doselili iz Crne Gore u selo Kovače u kotaru županjačkom, pa im tu Turci prije 100 godina (oko 1800) oduzmu svu zemlju te se oni rasele. Kada su se iz Kovača raselili bila su tri brata, pa se jedan doseli u Eminovo Selo, drugi u selo Glavice, kotar Livno, a treći u selo Ravni u Skoplju. Zdilari su doselili iz Imotskog u Dalmaciji prije 50 godina (oko 1860).  Gligorići slave Ilin-dan, Zdilari Jovanj-dan, Savići Šćepanj-dan a Milisavi (Dedijer griješi kad kaže Milasi) Nikolj-dan“.

Franjevcima iz duvanjskog samostana dugujemo i tri podatka o stanovnicima Eminova Sela:

– 1991. godine 674 stanovnika;

– 1997.  godine (150 obitelji, 495 duša) + Buhovo (14, 54);

– 1999.   godine  (115 obitelji, 425 duša).

Oni nedvosmisleno svjedoče da i Eminovo Selo pripada onim duvanjskim naseljima u kojima se broj stanovnika podobro smanjuje. Nažalost!

 

Tekst: Ante Ivanković

Foto: Ivica Šarac

26.09.2014.