ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Buhovo

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Taj zaselak Eminova Sela nazvan je po selu Buhovu pokraj Širokog Briga, a prozvali su ga doseljeni stočari nomadi, najprije tu nastanjeni u ljetnom razdoblju a kasnije i tijekom cijele godine. Stoga najprije o pojedinostima vezanim za širokobriško Buhovo.

Buhovo, ono pokraj Širokog Briga, prvi se put spominje u djelomičnom popisu poreskih obveznika Bosanskog sandžaka iz godine 1468/1769., ali kao pusto selo  stanovnika. Razlog: dolazak turskih osvajača, pred čijim je pljačkanjima i ubijanjama stanovništvo prebjeglo na susjedno dalmatinsko područje pod vlašću Mletačke Republike. Slično je i s naseljima u buhovskom susjedstvu: Ledincu, Kočerinu, Mokrom, Brotnju (?) i Lipnu.

U „Poimeničnom popisu sandžakata vilajeta Hercegovine,“ započetom 1475. a dovršenom 1477. godine, Buhovo je selo nahije Mostar u džematu vlaškog vojvode Vladimira. „Kad je spomenuti vojvoda Vladimir na datu riječ i na vjeru došao, Hamza-beg mu je dao baštine na mezrama (selištima) Dobro Selo i Buhovo u okolici tvrđave Ljubuški…“ Međutim te godine (1477) dio baština sela Buhova, Ledinca, Borajne i Veselivlaštaka „Sinan-beg je dao nevjernicima: Vukiću, Radosavu, Vučihni i džematima koji njima pripadaju.

Buhovo se kao posebno vlaško naselje spominje u turskom popisu vlaškog stanovništva 1516. godine. U popisu pak iz 1585. godine Buhovo je timar (posjed) Džafera, člana posade tvrđave Rog (danas Roško Polje). U selu su tada živjela samo dva domaćinstva: Rado, sin Milkin i Vuk sin Ivanov. Plaćali su feudalne daće od 300 akči.“

U 18. stoljeću Buhovo se spominje u oba biskupska popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/1742. i 1768. godine kao selo tadašnje  župe Mostarsko Blato (danas prostor općine Široki Brig).

Traganje za korijenima naziva Buhovo (Buovo, Bovo) započinjemo  s pridjevom buhav sa značenjem šupljikav. Kad se taj pridjev poimeniči dometkom –ica, dobiva se imenica buhavica (oblik zabilježen u Dalmaciji) odnosno buavica (u Crnoj Gori) sa značenjem zemlja buavica, tančica, terra soluta. U Crnoj Gori postoji i naziv naselja Buhavica.

Pokraj Ilidže nalazi se selo Buhotina.

Što se tiče širokobriškog Buhova, ono istinski posjeduje zemlju buhavicu ili još točnije zemlje gotovo i nema, jer se u ljutom kršu i kamenu jedino susreću zagubljene krpice zemlje, uglavnom crvenice. To se naselje vjerojatno zvalo Buhavo Selo, pa se zbog lakšeg izvora  glas „a“ u pretposljednjem slogu prvog člana naziva razjednačio u „o“, te je nastalo Buhovo Selo. Dakako drugi član tog izraza (selo) s vremenom je postao nepotreban, pa je ostalo samo Buhovo, dakle isto kako se dogodilo kad je riječ o nazivima: Đakovo, Glavatičevo, Golinjevo, Grahovo, Hutovo, Ivankovo, Kijevo, Kruševo, Olovo, Prugovo, Rastičevo, Trebiševo, Tribistovo, Trnovo, Šipovo, Žrnovo.

Iako su stanovnici širokobriškog Buhova (stočari nomadi s prezimenima: Ćosić, Ivanković, Milićević, Škegro, Bilinovac i Sabljić) na duvanjskom području zatekli posve drukčije tlo, ipak su svoje novoprebivalište nazvali Buhovo (Buovo, Bovo).

I još nešto da se širokobriško Buhovo nekoć zvalo Buhavo, svjedoči  kako širokobriški Buhovljani (Buovčani, Bovčani)  nazivaju duvanjsko Buhovo: Buovača, Bovača.

 

Tekst: Ante Ivanković

Foto: Ivica Šarac

12.09.2014.