Katkad sam sebi šapćem
sljedeće (ili druge slične) riječi:
Kuda god prođeš, ostavi tragove
utihe i dobrote.
Ne ometaj igru dječju
i ne krati drugome riječ.
Ne dijeli svoju, nit᾽ primaj
dosadu tuđu.
Ne priječi put ježu
što se uz ogradu vere
i pažljivo obiđi kućicu
koju na plećima nosi puž.
Ne razbijaj jaja ptičja
a kad sa zemlje uzleprša,
isprati ševu u letu.
Shvati da vuk zavija
zbog gladi, al᾽ipak
nek᾽ ti je na srcu ovca
uplašena od zvuka vuka.
Ne trgaj grane voćke,
nit᾽ s plodom lišće ljušti.
Ne tresi ogranke krošnje
da otpadne lišće jesenje
dok mu zemlja ne da mig.
Zastaneš li kraj bistra potoka,
ostani dugo, dugo zagledan u nj…
Budimo zahvalni do neba
što iza svega stoji Bog
koji neprestano blagoslivlja
život svakoga stvora svog!
Ante Šarac