Jedan učeni grčki filozof, mislim da je bio Platon, napisa jednom da je Bog stvorio čovjeka kao jedno, da bi ga zbog neposlušnosti kaznio i razdvojio, te mu prepustio da cijeloga svoga života traži svoj izgubljeni dio.
Kad se mladić i djevojka pronađu oni se prepoznaju i ponovo postaju jedno.
Ima u našem selu puno takvih, lijepih brakova, parova koji su se pronašli i koji, kako čitamo svakih nekoliko tjedana, slave jubileje, od deset, dvadeset, pedeset ili više godina zajedničkog života.
Jedan takav par, čija skladnost i sreća se osjeti u svakoj posjeti njihovu domu, su moj stričević Karlo i njegova izabranica Zdenka – vjenčani već skoro pedeset godina, ponosni roditelji dvije kćeri i jednoga sina – najstarija Ivana udana je u Hercegovinu, mislim da ima jedno dijete, Renata je svoju sreću pronašla u duhovnom zvanju i djeluje kao časna sestra u našoj župi, a sin Ivan je od nekoga naslijedio umjetničku žicu i slika prirodu i ljude u nježnim, tajnovitim crtama.
Zdenka i Karlo su već nekoliko godina u mirovini, čujemo se telefonom za Božić, a kad nađem vremena obvezno svratim u njihovu obiteljsku kuću u Tomislavgradu, gdje me na stolu dočekaju kolači kakve samo Zdenka zna napraviti – breskvice koje bismo kao djeca čepali sa stola kad bismo za Božić i druge kršćanske i svjetovne blagdane došli kod svoje bliske rodbine u grad.
Povodom dana zaljubljenih, simbolično za sve parove koji se vole, pokazujemo ovu sliku Karla i Zdenke iz zbirke našeg zajedničkog stričevića Joze-Kalčića, a svima, mladima i malo starijima, želimo da pronađu ono što traže ljudske duše – ljubav i mir.
Tekst. Blago Vukadin
Foto: Jozo Vukadin Kalčić