USUSRET JUBILEJU: Gradnja crkve (1)

objavljeno u: USUSRET JUBILEJU | 0

Sada se moglo prići i pripremnim radovima za gradnju crkve. Trebalo je pripraviti klak, oklesati kamenje i iskopati temelje.

 
U jesen 1922. ,,crkveni odbor predlaže Stjepanu Čolaku — Radošu i Iliji Galiru da u Jelovoj dragi spale jednu klačinu”. Pogodba je bila ovakva: crkveni odbor isposlovat će besplatnu dopusnicu za sječu drva, a Stjepan će crkvi predati 65 tovara klaka. Ostatak, pa bilo to ma koliko, pripada njemu i Iliji, ,,zakupnicima”. Poslije je ,,svaka kuća” trebala određeni dio tog klaka prevesti do crkve na konjima (!). A oni koji nisu dovezli, morali su poslije namjesto toga dovući po tri tovara ,,pržine”. A ako do Božića ne dovezu tri, morat će ,,od Božića do četiri tovara do korizme”

 
Fra Pavo je sam boravio i čak noćivao u Vranu dok su se sjekla drva za klačinu!

 
Početkom mjeseca studenog odlučeno je da se odmah počne s kopanjem temelja crkve. Mjesto gdje će se nalaziti i njezin položaj odredio je sam fra Pavo. On je ,,izradio” i plan crkve. Danas je to nepojmljivo! Tada se, medutim, činilo nelogičnim odvajati novac i za plan crkve. A fra Pavo je jednu crkvu napravio već prije, po svom planu, u Vitini. Zato su (i danas) kongorska i vitinska crkva vrlo slične. Duljina crkve bila je 25 metara, a širina 15. ,,Crkva je se otpočela sa trie ladje…

 
Plan crkve izradjen je po župniku fra Pavi”, piše fra Pavo u ,,Knjizi za uspomenu” (prijepis str. 2.). Usput, taj ‘plan’ nije bio nikakav graditeljski nacrt na papiru: to je fra Pavo imao u glavi! I plan nije predviđao zvonik. Bar ne u sklopu s crkvom: napravljen je poslije izvanjski drveni zvonik ispred crkve, na koji je postavljeno 300 kg teško zvono.

(nastavlja se)

 

Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.
Crtež: fra Mirko Ćosić