Okrenem se uokolo i vidim:
što god radimo,
iz sfere zvanja ili zanimanja,
ili ništa ne radimo,
a naročito tada, uvijek
smo plesači nad ponorom,
na rebrima škrapa,
na grebenima vrhova planinskih,
iznad plamenih jezika,
na oštrici noža,
na rubu živaca.
Kozmički plesači,
plešući neprestano,
između neba i zemlje,
između dobra i zla.
Ante Šarac