Što više čitam ljevičarske postove to više me uhvati volja i želja da im kažem da je Tito obični zločinac. tako jednostavno, a tako učinkovito. Oni su još ludi za tim megarazbojnikom i kretenom. U zadnje vrijeme koriste masovno Tuđmanove izjave da bi podcrtali svoju nstranost. No u tom pogledu moram reći da Tuđman nije Bog.
Mnogi će reć da nije potrebno stalno o tome, al kad pogledam s koliko ljubavi i poklonstva ljevičari izvlače Tita i partizaniju onda znam da pogađamo u sridu kad im kažemo ono što mislimo.
Zato se ne smijemo umoriti zbog svih njegovih žrtava. Pustite priču o “okretanju budućnosti”. Da oni žele budućnost nebi stalno izvlačili njega i njegovo vrijeme kao primjer navodnog blagostanja. Znamo kako je bilo i zato par minuta za jebat Titi mater nije na odmet, čisto onako iz športskog duha da ne zaboravimo.
Ljudi moji, kako ćemo krenut u budućnost kad smo umorni i nevoljni? Šta i koga se bojimo? Demokracija je, iskoristimo to i polagano radimo na tome da ime zločincovo bud eprotjerano sa svih trgova, a njegova tvorevina da bude konačno strpana tamo gdje joj je mjesto.
Za one koji misle da bih ja trebao pisat pametnije tekstove od ovih o komunsitima i partizanima samo napomena da ja napišem puno tekstova koji nemaju veze s ovim temama, al nema koristi pravit se blesav i pisat erotske pjesme dok te ljevičari j….u u zdrav mozak. To je intelektualna pornografija.
Nema smisla pisat o gospodarstvu u društvu koje ozbiljno misli da je u Jugi bilo bolje, iako je inflacija bila tisućpostotna, radna mjesta samo u Njemačkoj, par nepar i fićek kao zamjena za BMW. Komu pisati o gospodarstvu? Onima koji ozbiljno misle da je to bilo tako? Bilo bi to gubljenje vremena.
Pisati kulturno i uljudjeno u okruženju kojemu je normalno da sluša Vesnu Pusić i priče o navodnoj inteligenciji i stručnosti nekadašnjih socijalističkih profesora? Bilo bi to gubljenje vremena i energije.
Tek kad narod postane spreman za demokraciju treba pisati o demokratskim temama. Tek kad se ime zločinca ne bude promoviralo treba pisati o budućnosti, a tek kad narod shvati da mora zaraditi umjesto da sam sebe laže, tek tada možemo za gospodarske tekstov epronaći čitatelje.
Do tada pišemo što nam padne na pamet.
Tekst: Vinko Vukadin