PRIKO MRGINJA: Pismo hrvatskoj predsjednici

objavljeno u: PRIKO MRGINJA | 0

 Poštovana gospođo predsjednice,

obraćam Vam se na ovaj način, iako sam uvjeren da ne ćete pročitati ovaj dopis, ali ne mogu ostati nijem nakon Vaših izjava u Mariboru na komemoraciji Hrvatima, koje su partizanske postrojbe žive zakopale u rudarsku jamu u Sloveniji.

Kao hrvatska predsjednica, Vi ste izjavili da se poklanjate svim žrtvama komunističkog režima i to je razlog mojeg obraćanja Vama kao našoj predsjednici, koja, nadam se iskreno, teži pomirbi hrvatskog naroda.

Poštovana gospođo predsjednice, u vrijeme kada su hrvatske žrtve žive zakopane u rudarskoj jami, nije postojao komunistički režim, nego su te zločine počinili pripadnici jugoslavenskih partizanskih odreda. Naravno da je među njima bilo i komunista, ali i vjernika, nacionalista, apolitičnih osoba i pripadnika svih naroda Balkana.

Jedina poveznica svih tih, do sada nekažnjenih zločinaca, bila je činjenica da su svi oni odreda bili pripadnici partizanske vojske Jugoslavije u nastajanju, a ne pripadnici komunističkog režima.

Sigurno Vam je poznato da je u početku te nove Jugoslavije komunistička partija imala i suparnike unutar partizanskih odreda, dakle izjava, da se radi o zločincima kojima je poveznica komunizam, nije točna.

Poštovana gospođo predsjednice, pretpostavljam da Vama osobno nije lako praviti tu malu razliku, jer ste i sami ponosni na svojega nonu, koji je bio pripadnik partizanskih odreda, pa je meni logično da je izrazito teško u ovakvim pitanjima ostati nepristran.

No, zar nije vrijeme za konačnu pomirbu? Zar nije vrijeme konačne spoznaje o činjenicama, umjesto skrivanja iza ideoloških ispraznica o antifašizmu i fašizmu?

Ako se ustaškoj hrvatskoj vojsci uzima za zlo činjenica da su surađivali s nacizmom, kako to da se partizanski zločini još uvijek javno opravdavaju borbom protiv nacizma, da im se ne spočitava suradnja s isto tako okrutnom ideologijom komunizma i borba za Jugoslaviju, koju smo na kraju krajeva rušili zadnjim oslobodilačkim, Domovinskim ratom?

Kako to da se u Jasenovcu ne klanjamo žrtvama fašizma i nacizma, uvijek se govori o ustaškim žrtvama, a kad se radi o još jasnijim činjenicama u odnosu na partizanske pokolje, onda izbjegavamo upravo tu i jednu jedinu poveznicu zločinaca: Hrvate nisu poklali komunisti, nego i komunisti u postrojbama partizanskih odreda koji su se borili za Tita i Jugoslaviju?

Poštovana predsjednice, prihvaćanjem teze o žrtvama komunističkog režima, Vi nesvjesno postajete dio manipulativnog sustava kojim se spriječava stvarna i iskrena pomirba.

Još gore od negiranja činjenica jest pojava da se u hrvatskoj javnosti opet pokušava instalirati dokazana laž, naime da Republika Hrvatska počiva na temeljima antifašizma. Taj tekst ne piše nigdje u Ustavu, ali ga i Vi koristite kao ispravnu tezu.

Zašto su ovakve teze, na prvi pogled nevine i iskpravne, izrazito kontraproduktivne i opasne?

Prvi razlog je što guranjem teze o komunističkoj partiji i komunistima kao jedinim krivcima i zločincima, a istovremenim promoviranjem partizana kao temelja hrvatske države, Vi i drugi političari se krećete na izrazito skliskom terenu; jer time u pitanje dovodite Domovinski rat, koji se vodio upravo zbog oslobađanja od partizanske tvorevine, Jugoslavije i protiv istih onih oficira s istom petokrakom, koju su nosili zločinci dok su u Hudoj jami žive zakapali nevine ljude.

Vi nesvjesno postajete negacija naše borbe za slobodu, jer dopuštate slavljenje onih protiv kojih se vodio Domovinski rat! Vi ste predsjednica i u svakoj drugoj državi biste sigurno imali problem pojasniti takve stavove!

Drugi razlog je opće prihvaćena interpretacija takozvanog hrvatskog antifašizma kao ekskluzivnog partizanskog nasljeđa i sukladno tomu opravdavanje partizanskih zločina u ime ispravne antifašističke borbe. Poistovjećivanje partizana s antifašizmom dovodi do zanemarivanja činjenice da je u hrvatskom narodu postojao veliki antifašistički otpor izvan partizanskih postrojbi, koje su bile primarno jugoslavenske, a sekundarno hrvatske.

Tom interpretacijom se stvara prostor masovnom slavljenju partizanskih postrojbi, njihovih heroja, blagdana i ideja u zemlji koja je nastala upravo borbom protiv tih ideja i njihove tvorevine. Skriveni iza vela antifašizma, ti nekadašnji pobornici torture i ubijanja postaju primjer mladima. Dok slavimo sjećanje na žrtve njihovih djela, nama za naše novce na teleiziji serviraju filmove o njihovim hrabrostima i podvizima. Zvuči perverzno i nevjerojatno, ali i sami znate da je istina.

Uostalom, i po Vašoj teoriji, partizani nisu krivci, krivi su komunisti!

Tragično i opasno.

U svakoj drugoj državi sramotno i neprovedivo.

Potpuno je razumljivo da Vi teško možete prihvatiti činjenicu da su se partizani ipak izborili za Jugoslaviju, da su u ime te države poubijali stotine tisuća Hrvata i da smo iz te države izlazili opet novim ratom uz nove žrtve. Možda ste u Vašim slikama partizanima dali ulogu naivnih simpatičnih djedica, a svu krivnju prebacili na imaginarne komuniste. No, draga predsjednice, to je naivno i opasno, jer Vi ste odgovorni hrvatskom narodu, a ne svojim osjećajima. Zato je izrazito opasno i kontraproduktivno stalno zanemarivanje zajedničkog nazivnika svih pokolja i ratova: Jugoslavije i njezinih partizanskih postrojbi.

Ovakvom interpretacijom, oprostom za partizane, te skretanjem na komunistički režim, a pod isprikom antifašizma i dalmatinsko istarskog hrvatstva, Vi nesvjesno priječite put pomirbi, pravdi i napretku; jer se svakom prigodom u javnosti progura teza: ako su krivi komunisti, a nisu partizani, onda je jednostavno; komunizma više nema, nema dakle ni odgovornosti.

Tom jednostavnom manipulacijom se izbjegava svaka odgovornost na osobnoj, ideološkoj ili moralnoj razini.

Treći razlog opasnosti ovakvih teza je njihova uloga u neophodnoj pomirbi hrvatskog naroda.

I sami znate, da bez priznanja i pokajanja nema ni oprosta ni pomirbe. Mislim da Vam ne treba crtati u kojoj situaciji se naš narod danas nalazi. Dok se mladež iseljava, narod se bori sam sa sobom, razjedinjen i duboko podijeljen.

Naivno je vjerovati da će do pomirbe doći, ako povijest ostavimo onoj interpretaciji koju su nam nametnuli nekadašnji zločinci.

Povijesni revizionizam nije ubijanje istine, nego upravo suprotno.

Samo zločinci i lažljivci se boje revizije na osnovu novospoznatih činjenica. Ti pobornici ideje zločina, bez obzira koje vrste, se danas kočopere na hrvatskoj televiziji, u Kumrovcu i na fakultetima. Oni našem narodu još uvijek prodaju teze o opravdanosti jugoslavenske ideje i partizanskih metoda. Oni se čak sustavno i pomalo ugrađuju kao osnovni temelj našeg rata za slobodu.

Nama je jasno da oni to rade sustavno i namjerno, no Vama kao predsjednici bi to moralo biti još jasnije, ali očito nije.

Poštovana gospođo predsjednice, pretpostavljam da je Vaša briga za narod iskrena, da je Vaša sućut iz srca i zato Vas pitam zašto tu iskrenost ne pokažete u odnosu na javne proslave i promoviranje zločinca Tita, njegovih heroja i ideja jugoslavenskih partizana?

Ne smijem ni pomisliti da je razlog Vaša osobna emocija naspram djeda partizana. Bilo bi to jedne predsjednice nedostojno.

Pretpostavljam da se radi o nesagledavanju dubine problema i metoda koje permanentno manipuliraju činjenicama.

Poštovana gospođo predsjednice, potomci žrtava partizanskih zločina su postali siročad, jer su se njihovo djedovi, bake i očevi borili za hrvatsku državu.

Nošeni tom tradicijom, oni su sa sinovima nekadašnjih neprijatelja, jugoslavenskih partizana, oslobodili državu u Domovinskim ratu. Time se pokazalo da je pomirba moguća, ali nitko više nije spreman u ime pomirbe dopustiti ponovno oživljavanje teorije po kojoj su partizani bili antifašistička pravedna vojska. Oni su počinili masovne zločine, a komunizam je samo sporedni kolosijek.

Ako ste spremni i voljni raditi na pomirbi hrvatskog naroda, a ne na ponovnom obmanjivanju, uvjeren sam da će svaki potomak ustaške ili domobranske vojske spremno stupiti u Vašu postrojbu, ali ne da bi služio onima koji i dan danas slave zločinca Tita i jugoslavensku ideju. Nitko više nije naivan vjerovati da se ponovnim zanemarivanjem istine može postići pomirba.

Poštovana gospođo predsjednice, Vaše suze, koje prolijete nad žrtvama partizanskih ili nekih drugih odreda, su samo šminka, sve dotle dok kao predsjednica ne stanete u kraj slavljenju partizanskih odreda, ideja i zločinaca.

Ako ste iskreni, pretpostavljam da jeste, onda će Vaše suze i suze moje bake, koja je pedeset godina čekala sina, biti suze u istoj čaši hrvatske patnje, suze iz kojih može poteći rijeka pomirbe.

Ako ste iskreni, pretpostavljam da jeste, onda ćete biti prva osoba na poluzi moći, nakon partizanskih pokolja, koja će imati hrabrosti graditi pomirbu na cinjenicama, a ne na obmani.

Ako je Vaš naklon pred kostima živo zakopanih u Mariboru bio iskren, onda ćete konačno poduzeti sve što je moguće kako bi se u Hrvatskoj konačno zabranilo slavljenje zločinca Tita.

Poštovana gospođo predsjednice, znam da nije lako preskočiti osobne “istine” i istinu koju su nam usadili naši roditelji, ali zar Hrvatska ne žudi za ljudima koji su u stanju prebroditi upravo te “istine” i konačno se okrenuti činjenicama kao osnovi za pomirbu?

P.S. Biste li Vi kosti svojega nona ostavili u slovenskoj zemlji?

Vinko Vukadin