PRIKO MRGINJA: Lijevi fašisti bi pravo na ubijanje proglasili humanim standardom

objavljeno u: PRIKO MRGINJA | 0

Ubiti vlastito dijete je naravno slobodan izbor. No, to nije ničije pravo. Ja mogu izabrati i ubiti bilo koga, no nemam na to navodno prirodno pravo, kako to tumače lijevi fašisti. To je jedan dio problema.

Drugi dio problema je njihovo shvaćanje demokracije. Oni su uvjereni da samo oni smiju javno izražavati svoje stavove, jer su navodno samo njihovi ispravni.

To je klasična odlika fašističkih ideologija i samo jasno pokazuje da mi u Hrvatskoj imamo posla s jako agresivnom fašizacijom društva, ali ne s konzervativne strane, nego s lijeve, takozvane suvremene.

Lijevi fašisti pokazuju da su izrazito agresivni, da ih smeta drugačiji stav i da ne uzmiču ni pred nasiljem u sprječavanju javnog izražavanja drugačijih stavova.

Potpuno je nebitno tko izražava svoje stavove na cesti, pederi ili sindikati, feministkinje ili branitlelji. Ova država mora garantirati slobodu govora.

Naši političari uporno šute na pojavu agresivnog lijevog fašizma koji se odražava u permanentnom pokušaju zabrane javnog iznošenja stavova, ako nisu jugofašistički i lijevo agresivni.

Umjesto da se natječe u oranju njiva Kolinda bi konačno morala jasno i glasno reći da je lijeva fašizacija društva ona koja ugrožava stabilnost.

Šute i Karamarko, Orešković i Petrov. Nije dovoljno za političare privatno stati u neku kolonu.

Vođe države moraju jasno reći da je Hrvatska slobodna država i da je nedopušteno nasilno drugima braniti iznošenje svojih stavova. Oni su dužni osigurati nenasilno izražavanje stavova u javnosti, a zabraniti agresivno ponašanje bez obzira s koje strane ono dolazilo.

Ovdje se dakle ne radi o nasilju nad majkama, nego o izražavanju javnog stava da je abortus ubijanje.
Oni kažu da nije, pa drugi ne smiju imati drugačiji stav. Za njih je abortus pravo, paravo na prekid života vlastitog djeteta.

Velika je razlika između izbora i prava na taj izbor. Što se mene tiče nek one slobodno odabiru, al nek to ne proglašavaju svojim pravom.

I nacisti su slobodno odabrali ubijanje onih koji se nisu mogli braniti. Imali su i legalnu podlogu, no to niti znači da su ta ubojstva bila njihovo pravo niti znači da nisu bila ubojstva.

Ljevičarske majke, koje žele izbor za ubijanje vlastite djece, nek odaberu i nek plate. Što se mene tiče njihov problem, ali ne i njihovo pravo, sve dotle dok ubijaju druge, a ne sebe.

U to ime želim svakoj majci, koja se slobodno odluči za abortus vlastitog djeteta, puno užitka u njezinom izboru, koji nije njezino pravo.

Jedino što me čludi je to da te hrabre majke ne pričekaju par mjeseci i ne pogledaju u oči toj nakupini stanica. Hrabre majke valjda imaju toliko morala pružiti nakupini stanica mogućnost da možda izrazi svoje neslaganje. Nema tu velike razlike, samo osam mjeseci.

Svi smo mi samo nakupina stanica, ako na život gledamo ateistički i lijevo fašistički.

Ako gledamo humanistički i vjernički onda je jasno da se radi o ubojstvu, koje majka može odabrati kao svoj osobni izbor, ali na koje ne može imati pravo jer prekida tuđi život.

Osnovni argument im je da je žena vlasnica utrobe i iz toga zaključuju pravo u ubojstvo.

Ako tu nakaradnu teoriju primjenimo na druga podrucja, onda to znači da vlasnik kuće u svojoj kući ima pravo ubiti nekog gosta kojeg je sam pozvao da dođje.

 

Tekst: Vinko Vukadin