Milan Bandić – 365 lica kao zamjena za obraz
Govoriti o Hercegovcu koji drma metropolom je za mene Hercegovca malo teže nego analizirati nekog drugog. Ipak sam subjektivan, a Bandić je kao Hitlerov Židov, jasna karikatura Hercegovca, idealan za sve vrste loših i dobrih predrasuda.
Sposoban, snalažljiv, vjetrovit i na kraju sa svima dobar koji mu donose korist. Politika i narod su u tom koncertu na diplama dobro pokriće za vlastitu golotinju, al narod barem tako ima osjećaj da ga netko voli.
Povremeno nabijanje na Bandićev kolac narod podnosi jer svako malo osjeti toplinu i pomisli da je to prvi znak stvarne ljubavi.
Bandić ima navadu da radi više neg armija drugih, on je oličenje hercegovačkog mitološkog bića s tisuću života, milijun ruku, petsto srca i potokom ljubavi.
Nebi to bio problem da je to narodna priča o malome podrtih čarapa koji spašava metropolu, al je problem da narod živi ko u bajci.
Bandić je za neke poseban lik, ali nije.
On je kao i skoro svi drugi političari bio nekada ponosni Titov omladinac.
Znam da je to neukusno spominjati u prosvijetljenom hrvatskom društvu, al samo usput navodim sposobnost hrvatskih političara da mijenjaju kapute, da sklapaju koalicije i da uvijek nanovo spašavaju narod.
Njegova lista ima 365 lica koji bi trebali zamijeniti obraz, a obraz u politici je poprilično širok pojam.
Što bi narod dobio ako bi Bandić ušao u Sabor?
Nacionalnu fontanu snova i slovo U na Titinoj kazališnoj ploči, znak kako mali Milan vidi pomirbu.
Ekipa mu je sigurno sposobna kao i druge ekipe u Zagrebu.
Jad i bijeda u S mercedesu.
Tekst: Vinko Vukadin