PRIKO MRGINJA: Izborni takmaci – pokušaj analize (8): HDSSB

objavljeno u: PRIKO MRGINJA | 0

HDSSB – kad ljubav postane plodna onda je za neke Slavonija rodna

Glavaš je neka vrsta Mirele Holi, ne samo stasom i glasom nego i političkim rođenjem.

Kao što je ona svoju karijeru započela glavnom metom borbe, korupcijom, tako je njegova karijera usko povezana sa Sanaderom, on ga instalirao i od njega poginuo, on mu glavna meta.

To rađanje u muci je Slavoniji donijelo novi program u kojemu je najvažnije da ljubav bude plodna za onoga koji ju ljubi. U slučaju HDSB-a velika ljubav je Slavonija pa je logično da najviše koristi od te ljubavi imaju oni koji ju najviše ljube, HDSSB-ovci. Slavonija propada, iseljava se, a oni su neupitni. Tipično hrvatski ljubav povezuje pa su sitne razlike u izvorištu, ustaše i JNA nebitne, bitno je da pjevamo jednoglasni bećarac o ljubavi našoj i lopovima koji nam oduzumaju tu nježnu naklonost prema ravnici i njezinim plodovima.

HDSSB je ukravaćena seosko gradska skupina promućurnih bećara koji o svojem gazdi pjesme pjevaju, a ljubav iz širokog rukava istresaju.

No, dobre cake i vicevi u Saboru ne mogu zamijeniti ozbiljnost u politici i gospodarski plan oporavka.

Nisu ni oni različiti od drugih. Svi se uglavnon bore za svoga vođu. HDZ tak i tak, SDP je Milanović, Most se bori novim trikovima otraga, Orah ima lubeničarku, a HDSB ima neupitnoga Napoleona. Borba za vođu i njegovu čast je banalna i duboko usađena u krvi seoskih pjetlova. Lakše je boriti se za maloga vođu koji je bio veliki ratnik i dirigent nego profilirati stranku izvan okvira osobne kohorte.

Dok je Slavoniji loše HDSSB-u će biti dobro jer onu Slavoniju spašavaju, to im je core business.

Glavaš je bio i ostao simbol HDSSB-a pa je ponekada pitanje biraju li Slavonci najboljeg zapovjednika. Slavoncima se uvijek postavlja takozvana lažna alternativa, kao i svim drugim Hrvatima, ili onaj koji se borio za slobodu ili oni koji su ga izdali. Kao da biraju najboljeg ratnika u nekom ratnom vremenu, a ne najsposobniju politiku u miru.

No, kao i drugdje, najčešći argument nesposobnih političara je da su bili dobri u nečem drugom. Nesposobnost Hrvati ne mjere brojkama nego decibelima.

Što bi narod dobio ako bi HDSSB ušao u Sabor?

Ah, oni su već tamo.

Što bi dobili ako bi bili u vladi?

Puno, jer barem netko bi i od Slavonije izvukao neku korist kad već od nje nema narod i Slavonci.

P.S. Glavaša cijenim kao ratnog zapovjednika i vojnika, njegovu osudu smatram prvorazrednom nacionalnom sramotom.

 

Tekst: Vinko Vukadin