Sušna sezona kakva se ne pamti već duže vrijeme, nedostatak prirodne hrane, požari na svakom koraku, osobito na području Hercegbosanske županije gdje su neka lovišta gotovo u potpunosti izgorjela a divljač migrirala u susjedna lovišta. Sve su to izazovi i problemi s kojima se pojedini korisnici lovišta suočavaju, prepušteni sami sebi a odgovorni donositelji odluka, zakona i pravilnika se ponašaju po načelu: Selo gori, a baba se češlja.
Iako Zakon o lovstvu HBŽ-a dopušta proganjanje divljači izvan terena za obuku pasa u razdoblju od 15. rujna pa do 14. veljače (iako smo kategorički bili protiv da se lov s psima glasnog gona produžava do 14. veljače), je li etično otvarati lov odmah nakon požara i dodatno raditi stres divljači koja je prebjegla iz susjednog lovišta? Nama ne znači tjedan, dva ili tri odgode zakonski dopuštenog termina lova, nećemo propustiti ništa, u suprotnom divljači ne dajemo ni minimum šanse da se vrati u svoje prvobitno stanište.
Ako ništa sačekajmo barem dok kiša sapere garež i vjetar rastjera mirise dima.
LU Orlov kuk
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.