MOST – kako posjetiti javnu kuću, a da ne zgriješiš?
Hrvatska je visokoideologizirana zemlja, što može biti dobro ili loše, ovisno tko gleda na problem. U svakom slučaju ideologija, dolazi od ideje, a politika bez ideologije je kao pivo bez alkohola. Kad netko u politici izbjegava ideologiju onda ili nema stav ili se želi dodvoriti svima.
Naravno da postoje ljudi koji i takvo pivo piju, al najveći broj pivopija će prednost dati normalnom pivu, bez obzira koliko bi bezalkoholno pivo bilo racionalna odluka.
MOST je nastao kao protestna skupina u Metkoviću, mlada ekipa koja je odlučila da će srušiti neupitnog gospodara Metkovića, Jamba. Iako im nitko nije davao ozbiljne šanse, oni su napravili nemoguće i srušili Jamba, odmah krenuli u medijski prihvatljive i biračima simpatične odluke, smanjili izdavanja za svoje potrebe, popravili stanje u kasi i tako dospjeli u srca ucviljene narodne mase kojoj novinari dugo pričaju o jadu i bijedi naroda i lopovluku političara.
Mlada lica su već dovoljna da osvoje simpatije, tim više što je Petrov, kao glavno lice s naslovnice MOSTA zgodan, školovan i odlučan tip koji odaje dojam da zna što hoće, da je pošten i da je najpoželjniji zet, iako je oženjen.
Uspjeh u Metkoviću nije ostao nezapažen, uslijedilo je gostovanje kod Stankovića i Hrvatska je dobila još jednu mladu političku nadu koja bi narod trebala spasiti od zmija otrovnica koje već godinama sišu plodno narodno vime puno mlijeka.
Petrov je ujedno i glavni argument, uz prokalmirano poštenje, novoga takmaca na ovim izborima, ali je potpuno jasno da je on nedovoljan, tim više što je država ipak druga dimenzija nego mali neretvanski gradić.
Što nam to nudi MOST?
Kao prvo Most do sada nije ponudio program nego osobni integritet koji se zasniva na potezima u Metkoviću. Kao nekad Sanadera tako i Most demonstrira političku logiku „Program to sam ja“. Prgometovim riječima mogli bismo reći da je Milanović pokazao da ne zna, al da Petrov nije dokazao da može. No Petrov je dovoljno pametan da zna da sam ne može puno pa je krenuo u potragu za mogućim potpornicima i partnerima.
Prvi na listi je sličan gradonačelnik Omiša, koji je uspio srušiti HDZ i svoju politiku, slično Petrovu, zasniva na prodaji službenog automobila i doniranju za dječji vrtić. Simpatično i biračima jako drago. Drugi partner je bivši HDZ-ov potpredsjednik i čovjek koji je na HDZ-ovoj konvenciji dobio najviše glasova, Drago Prgomet. Ekipi se nedavno pridružilo i profesor ustavnog prava iz Varaždina što pokazuje da je MOST postao mogući izbor za neku vrstu bezideološke elite, ljudi koji traže oporavak, standard i napredak bez neugodnih pitanja o vrijednosnim i ideološkim stavovima.
Tu već dolazimo do osnovnog problema koji čini Mostov program.
Na nedavnom gostovanju na radiju Petrov je u sukobu s Holicom bio izrazito nedefiniran, a na pitanja Obiteljske stranke oko abortusa je ostao dužan odgovor kao i na pitanje o Titu i komunizmu. Zanimljivo je da stranka koja puca na visoke postotke o ovakvim pitanjima nema odgovora. Sklizak teren je opasnost, al nije rješenje ostati ispod krova jer od stranke koja namjerava reformirati državu se smije očekivati da ima jasan stav o bitnim pitnjima kao što su obitelj i život. Tim više što i sam Petrov pripada katoličkoj vrijednosnoj skupini kao i većina njegovih suboraca. Očito je da MOST svoju kampanju i rješenje vidi izvan svjetonazorskih okvira, što ga po meni svrstava u liberalno lijevi blok, a nikako u konzervativno nacionalni.
Zbog toga pretpostavljam da će Most, osim lokalnih glasova, dobiti uglavnom glasove lijevih, urbanih i liberalnih birača koje ne zanima ideologija nego dobar život. MOST obećava reforme i dobar standard, možemo reći da se nudi kao jedina zdrava opcija, što je poprilično hrabro, al zahvaljujući simpatijama medija imaju prostora da to i iskažu.
Pitanje koje se postavlja je međutim imaju li mostovci dovoljno iskustva, znanja, ljudi i energije da stvarno i ostvare ono što narodu obećavaju.
Da imaju volje to je sigurno, da imaju inteligencije u to ne sumnjam, poštenja glavnim akterima sigurno ne nedostaje, naprotiv radi se o častnim ljudima, al ako pogledamo malo dublje onda se postavlja pitanje kako to misle ostvariti. Prvi ljudi MOSTA su dva doktora, jedan kirurg, drugi psihijatar te jedan ustavno pravni stručnjak, barem su oni u medijima. Kad bi narodu nedostajala ispravna dijagnoza onda bi doktori bili ite kako od koristi, al gospodarski oporavak je nešto zahtjevniji projekt od lijepih izjava o poštenju.
U prvom planu po medijima nije MOST-ov gospodarski plan nego Prgometov osobni stav o nekim općepoznatim temama, uglavnom na razini kako je bilo tamo gdje sam bio i ideologiji, koju MOST uporno negira kao važnu. Prgomet se pri tomu stalno opravdava naspram svoje povijesti nekadašnjeg HDZ-ovca, zauzima dosta mjesta u medijima jer je očito medijima simpatičan svatko tko imalo narušava HDZ i Karamarka, od gospodarskog programa samo načelne izjave „Ljudima treba radnih mjesta“.
Kampanja MOSTA je napravljena tako da je osnovno pitanje jeste li za MOST ili za status quo pri čemu se MOST uporno distancira od jasnih poruka koje bi biračima dale malo više od osjećaja da nam trebaju nova lica, iako Prgomet siguno nije novo lice. Mislim da tu griješe jer politika bez ideologije je zavodljiva za liberalno elitističku elitu, al ne i za prosječnog birača. Reći da je Tito i komunizam pitanje prošlosti je uvreda za inteligenciju, a ne rješenje. Uostalom MOST se natječe za pozicije u državi, a ne u komunalnom poduzeću. Država je malo više od općine.
Što narod očekuje ako MOST uđe u Sabor?
Ako bi Most ušao u Sabor to bi bilo dobro za demokraciju jer bi pokazalo da se dobrim radom na lokalnoj razini može dospjeti i do najviših krugova politike, pod uvjetom da ste simpatični medijima, da se znate ponašati i da možete pokazati lice kojem birači vjeruju. Most bi bio prvi mali pomak prema razbijanju ustaljenih okvira.
Ulaskom Mosta u Sabor narod ne bi dobio ništa posebno spektakularno na području pomaka u gospodarstvu jer za to očito Most nema ni ljude ni program, a bezideološki pristup je samo simpatičan na prvu, pogotovu ako znamo da Hrvati imaju jasne ideološke stavove. Naravno da će mostovci reći da je vrijeme da to prekinemo. Simpatična želja, al po meni nerealna, ideologija ide uz politiku kao i alkohol uz pivo, a političari koji misle da su otkrili rješenje su naivni ili nemaju stav. Politika bez stava je opet promašena.
Koje su šanse da MOST uđe u Sabor?
Most će se boriti za iste glasove kao i Živi zid, eventualno ORAH i nešto nebiračkog bloka. Potpuno je jasno da su oni uvjereni da mogu biti jezičak na vagi, što onda njihovu neutralnost dovodi u pitanje jer tad će morati koalirati s onima koji imaju većinu, a to je po svakoj logici HDZ i SDP.
Priča o kreiranju državne politike i čistoći podsjeća na muža koji kaže ženi da će posjetit javnu kuću, ali ne će zgriješiti. Više mi se čini vjerojatnim da će Most dobiti jedan dva mandata zahvaljujući dobroj medijskoj potpori koju uživaju jer su mladi, učinili su nešto i jer su dobili Prgometa kao medijski promoviranog osvetnika, koliko god da on to ne želi ni čuti, al mediji ga tako prezentiraju.
Opasnost za MOST je upravo ta nemuštost u pogledu ideologije, promocija preko osvetnika Prgometa i energija koju će uložiti Živi zid i Orah da ih otjeraju iz vlastitog dvorišta.
Druga opasnost je da se previše identificiraju s Petrovom i Metkovićem pa da ostanu poznati samo lokalno i mlađoj populaciji koja ne će izići na izbore.
U svakom slučaju Most je svježi povjetarac s Neretve.
Tekst: Vinko Vukadin