Prošli tjedan je hrvatska javnost imala opet izvanrednu prigodu da malo zaviri u strategije koje nam spremaju dvije najveće stranke za izlazak iz krize.
Očito su gospodarske teme postale primamljive za medije, dobar mamac za birače i lakmus papir za stručnost partijskih ideologa, stratega i svih stručnjaka koji se navlače na drogu zvanu partijska nomenklatura.
HDZ je iz šešira izvadio velikog plavo bijelog bavarskog kapitalca, dr. Sinna. Samo njegovo ime je znakovito, na hrvatskom njegovo prezime znači Smisao. Smisao politike je navodno da biračima, građanima i pripadnicima nekog naroda omogući što bolji život, a pod boljim životom se uglavnom podrazumjeva materijalna strana ljudske egzistencije.
Mnogi ekonomisti u tome vide ne samo smisao nego jedini smisao života pa je logično da se u svakoj raspravi provlači teza da je gospodarstvo najvažnije, (naj)bitnije i jedino što birače, navodno pametne ljude, zanima. HDZ je očito uhvatio tu nit i odlučio se dati smisao svojem povratku na vlast. Pomak za gospodarski oporavak, smisao postojanja je gospodarska strategija. Zato su i pozvali najpoznatijeg i sigurno jednog od najjačih ekonomista, čovjeka koji stoji iza istočnonjemačkog i slovačkog gospodarskog oporavka.
SDP je stranka velikih obećanja i velike manipulacije, sinovi i kćeri koji su sisali ideološku sisu komunističke partije su shvatili da svijetom ne upravlja kapital nego onaj tko piše priču o tom kapitalu. Zato je ekipa oko navodnog socijalista Milanovića odlučila za svoj program izlaska iz krize, koja po Grčiću ne postoji, angažirati američkog PR maga Browna. Kao što Sinnovo ime na hrvatskom znači „smisao“, tako je dobro vidjeti što znači Brown na hrvatskom. Ako me ne vara moj srednjoškolski engleski onda njegovo ime znači „smeđi“. Zanimljivo. Smeđi medo ili nešto drugo, što je obično smeđe boje… odaberite.
Na jednoj strani imamo „smisao“, a na drugoj „smeđe“. Zanimljiva usporedba u svakom smislu, no ako malo bolje pogledamo vidjet ćemo da u toj igri riječi ima više smisla nego se na prvi pogled čini.
Gospodarstvo je znanost koja pokušava pronaći metodu kojom bi se moglo ograničenim resursima zadovoljiti neograničene ljudske želje i potrebe. U tom natjecanju imamo upravo predstavljena dva modela.
Jedan koji nudi Nijemac i njegova ekipa i jedan koji nudi Amerikanac i njegova ekipa. Koji izbor je bolji?
Hrvati tradicionalno misle da „Švabo zna šta radi“, ali nikako da prihvate taj njemački odnos prema materijalnome, da shvate da dva i dva uglavnom daju četiri i da je jako teško pronaći metodu kojom bi se bez puno truda, s nimalo štednje i odricanja moglo steći neko posebno bogatstvo.
Nijemci su na to naučili i zato u njihovom prvom izlaganju imamo nekoliko potpuno logičnih prijedloga: optimiranje uprave, odvezivanje kune od Eura, demotivaciju za uvoz i motivaciju za izvoz. Zvuči logično, al ne i Hrvatima koji vladaju javnim medijima.
SDP zna da ekonomska njemačka logika nema nikakvog smisla i da su Hrvati spremni rađe prihvatiti neko marketinško smeđe rješenje nego li da si priznaju da su bankrotirali i da žive na kredit od budućih generacija. Zato je Milanović odabrao PR stručnjaka znakovitog imena da odradi ono što je očito narodu najvažnije: agitpropovski pomak naprijed.
U tom kontekstu se iz sigurne ladovine Primorja javlja komadina stručnjaka i objašnjava narodu da je sramotno da HDZ, ta izdajnička stranka koja je izdala Jugoslaviju i druga Tita, angažira tamo nekog Švabu, notornog neprijatelja radničke klase, da kroji gospodarski program.
Hrvatska ima svojih stručnjaka, veli komadina s dobrom plaćom. Vjerojatno je mislio na Grčića, Vrdoljaka i profesore znanih i neznanih sveučilišta koji su diplomirali na temu: „Ekonomski rast potpomognut idejom samoupravljanja“ ili „Utjecaj crvene boje na eksport Juga 101“.
Ti i takvi stručnjaci su zemlju oporavili, samo što to nitko ne vidi jer su svi zasljepljeni nazadnjačkom ideologijom koja misli da je dva i dva uvijek četiri, a nije! Četiri je samo ako ne uračunamo korupcijski faktor. Takvim stručnjacima treba prepustiti gospodarstvo i evo nam blagostanja kao u Jugoslaviji. Samo se moramo odlučiti koji dio stanovnika će uživati: onaj s parnim datumom rođenja ili onaj s neparnim.
No, kako god da okrenemo sljedeći izbori će se odlučivati na temi gospodarstva, tako nam barem lažu oni koji su se već sad pobrinuli da mislimo da nas metode kojima smo dospjeli u krizu mogu izvuć iz krize.
Skoro neprimjetno od ove rasprave se odvijala još jedna, daleko značajnija, naime ona o demografskim trendovima i njihovom gospodarskom utjecaju na budućnost.
Tako su stručnjaci utvrdili da će Hrvatskoj uskoro ponestat radne snage jer se puno ljudi iseljava, penzioneri su rasplodni samo u pogledu očekivanja od države, a mladi hrvati i Hrvatice pate od impotencije na svakom području. Jedino što bi nas moglo spasiti je useljavanje. No iz koje zemlje? Srbi su u goroj situaciji nego mi, a ima ih i sad previše tako da bi mogla nastati inflacija u svakoj budućoj vladi. Bosanci Hrvatsku mrze odkako im je othranjivala izbjeglice na menzualnoj hrani po hotelima, Albanci bolje govore njemački, a Makedonci bi se mogli pripojiti grčkom scenariju i postati dio zakupljene snage.
Ostaju nam jedino Afrikanci i Indijci, al oni još nisu skužili da je Hrvatska obećana zemlja. Oni su malo pametniji od prosječnog Milanovićevog birača pa rađe idu u Njemačku.
Čini mi se da to ipak ima smisla.
Tekst: Vinko Vukadin