PRIKO MRGINJA: Putokaz slobode

objavljeno u: PRIKO MRGINJA | 0

Završio je mandat Milanoviću i drugovima. Neslavan i poprilično agresivan stil vođenja države je nehotice ispisao jednu veliku povijesnu stranicu koju očito ne čitamo ili ne razumijemo čitati.

Milanovićev mandat je u hrvatsku povijest demokracije donio Savsku, odnosno trg Nevenke Topalušić

Zašto je upravo to važno potcrtati kao značajnu stranicu povijesti demokracije?

Prvi put u hrvatskoj povijesti, ako izostavimo one prosvjede protiv JNA, se hrvatsko društvo susrelo s odlučnošću jedne ekipe spremene dati svoje živote, ne samo u ratu nego i u miru.

Prvi put u povijesti je na scenu stupila ekipa ratnika i simpatizera, bojovnika i domaćica koji su bez nogu ustali na noge protiv ogavnog pljuvanja po istini, ponižavanja hrvatskih žrtava za slobodu i podtkopavanja te slobode.

Prvi put u povijesti novinarska žgdaija i policijski teror palicama nisu prisilili momke i cure, muževe i djecu na prestanak prosvjeda protiv onih zakona koji njih i njihove obitelji, njih i njihovu žrtvu za našu slobodu, pljuju, ponižavaju, tuku i tjeraju svim mogućim objedama i pdometanjima, pa i palicama na vratima crkve.

Prvi put u povijesti je na javnom prostoru stvoren simbol protesta protiv vlasti, simbol koji nitko nikada više ne će izbrisati jer je upisan slovima života hrvatske majke i viteške ratnikinje, Nevenke Topalušić.

Hrvatska povijest je imala puno junaka i proliveno je puno krvi za slobodu, ali je ovo prvi put da je netko umirao za slobodu prikovan na kolica ratnika, pod okom javnosti u javnom prostoru.

Prvi put je demokratski izabrana vlast bila spremna žrtvovati živote ratnika za vlastite fotelje i moć nad narodom, a narod nije svrgnuo vlast niti je ijednom uzročniku razbijena glava.

Nevenka Topalušić nije bila prioritet.

Mnogi su podupirali ratnike i simpatizere, ali su mnogi po njima pljuvali, javnost je zasipana svim mogućim smećem i objedama ratnika, no oni nisu popustili do kraja.

Bilo je tu previranja i odmicanja, prepreka i podmetanja, sabotaže i prisile, ali je Savska ostala kao simbol nepokebljivosti onih najupornijih, onih tjelesno najsakatijih, ali duševno najzdravijih ljudi svih vjera, ali jedne jedine nacije.

Narod je bio potpornik i promatrač, podupiratelj i pljuvač, ovisno o uspjehu jugofašsitičke kamarile raspoređene po javnim institucijama, novinama ili državnim plaćama, ali oni nisu popustili.

Dolazili su političari tajno i javno dati im potporu ili ubrati koji bod za izbore ili izborčiće. Bilo ih je ovakvih i onakvih namjera, tajnih i javnih protivnika i podupiratelja, no nitko, ama baš nitko na političkoj sceni, se nije proslavio hrabrošću srca i iskrenošću potpore ratnicima i invalidima.

Već to je dovoljan znak za uzbunu i pokazatelj da naše političke elite još uvijek nisu svjesne da su ovo hrvatsku država stvorili krvlju ratnici i narod, a ne njihove političke kalkulacije.

Naše političke elite su spremne za reforme, ali još uvijek nisu shvatile da je reforma javnog poimanja slobode već napravljena, ona je provedena na trgu Nevenke Topalušić i ona je pokazala da ovom narodu nije najvažnija poliitčka ideja nego sloboda izborena krvlju.

Narod koji je spreman i bez nogu hodati teški put slobode, jer zna da je sloboda i država okvir svakog napretka, takav narod ne može propasti ni kad ga vode najgori i najpodliji sinovi ili kćeri.

Narod koji je spreman pogurati ratnika bez nogu je narod koji s tim ratnikom dobiva svaku bitku.

Narod koji te ratnike zaboravi i prijeđe preko njih, kao što su jugofašističi tenkovi prelazili preko ognjišta, taj narod je zaslužio političare koji ga vode u propast.

Promjena vlasti nije promjena duha i vjere, ona je samo promjena onih koji će pokušati nedostatnim metodama riješiti ogromne probleme.

Savska je pokazala da je narod kao rijeka koja može lutati pa se izgubiti u močvari ili može skupiti sve svoje kapljice te oplemeniti svaki ocean svojom vodom i snagom.

Ratnici, ratnice, branitelji i braniteljice i njihovi podupiraratelji, su u Savskoj postali izvor do nedavno neviđene snage.

Na nama je od toga napraviti rijeku i oplemeniti hrvatsko more slobode upornošću koju pokazaše oni tjelesno najslabiji, ali duhovno najjači među nama.

U ime i zbog svih umrlih za slobodu budimo i sami pomak prema hrvatskom napretku.

Putokaz je već ispisan.

Na njemu piše:

Trg Nevenke Topalušić!

 

 

Tekst: Vinko Vukadin