NIŠTARIJINI ZAPISI: 3 + 3 = 5

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Andreja i ja odlučili smo zakonski ovjeriti našu vezu.

Dosta nam je divljega braka, a trebamo biti uzor našoj djeci i unucima kojih se zahvaljujući prošlim brakovima poprilično nakupilo.

A kakav bismo uzor bili kad bi klince u školi stroga učiteljica upitala kako žive baka i djed, a oni odgovore nevjenčano?

Osim toga, iako nismo neki uzoriti vjernici, pridržavamo se naputaka našega bivšeg, strogog župnika koji službeno ne odobrava zajednički krevet u neslužbenoj vezi. Kako on to rješava s učiteljicom s kojom ima dvoje djece, ne znam, niti sam ga se usudio pitati, ali sam ga nekako umirio nakon što sam mu rekao da se ne brine, jer kod nas nema ništa prije braka, budući da smo obadvoje već po dva puta bili vjenčani.

Vjenčanje smo stoga planirali već prije korone, ali se oteglo s terminom jer je trebalo pribaviti masu papira, izvoda, presuda, potvrda, nalaza i prognoza, sve to potom prevesti u raznim kombinacijama njemačkoga sa slovenskim i hrvatskim jezikom i na kraju pospremiti u Andrejinu zelenu mapu, koju je ona nakon razvoda nezakonski otuđila od drugoga muža.

Hvala svima koji su se potrudili i za vrijeme karantene zbog nas žurili od raznih općina, preko matičnih ureda do sudova u nekoliko država.

Sad konačno imamo cjelokupnu dokumentaciju i sutra ćemo skoknuti do naše simpatične matičarke kako bismo sve dogovorili.

Planirali smo praviti i veliku svadbu, i to ne bilo gdje nego u dvorcu Schwarzau am Steinfelde, gdje se je 1911. godine naša zadnja carica Zita udala za svoga Karla. U dvorcu je doduše sada smješten ženski zatvor, ali budući da slučajno poznajem upravitelja navedene ustanove mislio sam preko veze rezevirati veliku salu u kojoj se sada nalazi blagovaonica i tamo s Andrejom u skupoj vjenčanici, osobno pak ukrašen lakiranim cipelama, plešući valcer zaškripati po drevnom parketu.

Dvorac Schwarzau je dakle idealno mjesto za sklapanje braka.

Osim toga tamo bih mogao na nekoliko dana, opet preko veze, ubaciti Andreju u neku ćeliju s pogledom na staro stablo kestena, ako joj još jednom zagori juha, a ona bi zauzvrat naučila nekoliko praktičnih stvari o tome kako se riješiti napornoga muža.

U zatvoru je naime nekoliko godina provela poznata Ice-Lady, lijepa Katalonka krsnoga imena Estibaliz, koja je vlažnom podrumskom zidu ispod svoje male slastičarne u desetom bečkom okrugu pohranila dijelove dvojice bivših muževa.

Ubila je i raskomadala obojicu nakon što su joj počeli ići na živce, a za vrijeme zatvora uspjela se po treći put udati i ostati trudna. Otac djeteta je još živ, a lijepa Estibaliz u međuvremenu prebačena u zatvor u Barceloni, ali je vjerojatno damama s kojima je dijelila ćeliju ostavila nekoliko praktičnih savjeta, pa bi Andreja, ukoliko nastavim pisati gluposti, u tih nekoliko zatvorskih dana mogla dobro profitirati.

Htjeli smo pozvati i nekoliko stotina uzvanika. Između ostaloga sve facebook-prijatelje, susjede, učitelje, kumove, neprijatelje i nasljednike, sve osim naših bivših, dakle onako kako je to postao običaj u zadnje vrijeme, pa svatovi ispod petsto gostiju važe kao skromni.

Nekoliko puta mi se dogodilo da sam bio na piru ne poznavajući mladence, te sam jednom meni nepoznate susjede za stolom upitao tko je uopće vesela nevjesta da joj čestitam prije nego predam kuvertu s poklonom:

–          To ti je ona u bijeloj haljini – rekao mi je bahato jedan bradonja gledajući me neobično, kao da sam glup.

U međuvremenu nam je korona pokvarila račune.

Velika okupljanja su djelomično zabranjena i uglavnom nepoželjn – ukoliko se ne radi o biračkom tijelu – a tko zna bi li moj poznanik uopće pristao na iznajmljivanje i preuređivanje svečane dvorane, pa nam nije bilo druge nego vjenčanje organizirati malo skromnije nego smo prvotno planirali.

Najviše mi je zbog otkazivanja proslave žao popularne svatovske igre vlakića koju sam nekidan sanjao vidjevši sebe kako mašem bijelom maramom predvodeći veselu kolonu, da bi me čak i u snu zaboljela leđa.

Možda je zbog stanja moje kralježnice ipak bolje ovako?

Vlastite potomke smo doduše pozvali na vjenčanje, ali zbog ograničenja putovanja neki od njih ne bi uspjeli doći, drugima je istekla putovnica, a treći vjerojatno misle da smo podjetinjili iako nam to ne kažu u lice.

Jučer smo sve još jednom prodiskutirali i složno zaključili kako je ipak najbolje vjenčati se bez uzvanika, jer ni kumovi više nisu potrebni, nego samo otići u općinu i potpisati papire radujući se prvoj bračnoj noći u praznom stanu, sami s našom papigicom Perom kojemu ćemo za svaki slučaj začepiti uši.

Za kraj ostaje samo rješenje zagonetke iz naslova u kojem nisam ništa slagao, iako bi to netko tko matematiku poznaje samo površno mogao pomisliti.

Tri plus tri je u našem slučaju pet.

Andreji će ovo biti treće vjenčanje, meni također, no kad se svi naši brakovi zbroje ne dobije se šest, nego pet.

Tako će ostati za vijeke vjekova jer smo se složili da će ovo biti naš zadnji izlazak pred matičara.

Blago Vukadin

Odgovori