Današnja Lukina priča o Isusovom putovanju i naukovanju nas odvodi u pravu riznicu ljudskog karaktera, ograničenosti, ispravnog postupanja i reakcije na naše postupke.
Kao u svakoj drugoj priči, Luka je opet tu negdje u prikrajku, prati Isusa, gleda kako mu se rulja divi, nagurava se i traži od Njega neki savjet, ozdravljenje ili samo pogled.
Isus je očito razočaran, ubija ga u pojam ta ljudska nesposobnost učenja i poimanja Njegovih poruka i riječi. Stalno ga pitaju za recept uspjeha, dolaska u nebo, nasljedovanja i ispravne sljedbe. I danas je na redu teško pitanje, koje mu je vjerojatno postavio neki pametnjaković, osoba koja bi rado malo tamo, malo vamo. Isusu je pukao film, današnja poruka je poprilično teška, nema kompromisa, ali iskreno govoreći, Isus i inače nije neki ljubitelj kompromisa, no danas je baš oštar.
Osnovno pitanje je kako uspjeti, kako biti Njegov učenik, kako na kraju krajeva postići punu slobodu Božje ljubavi, zadnji i jedino važan cilj.
Isusov recept je sastavljen od nekoliko sastojaka. Ima u današnjoj priči i uobičajenih usporedbi, slika i prispodoba, ali osnovna poruka je jedna jedina: moraš se odlučiti što ti je važno i za to moraš biti spreman sve ostalo ostaviti. Isus nam današnjim jezikom kaže: budi usredotočen, suvremeni manageri bi rekli: “be focused”!
Isus svojim pratiteljima najprije postavlja jednostavno pitanje:
“Što ti je važno u životu?”
Ne sili Isus nikoga na odgovor u stilu: “Gospodine Ti, samo Ti, Tvoja nauka, Tvoj put”.
Ne, Isus to uopće ne stavlja na pladanj. Ispred Njegovog recepta stoji rečenica: “Ako hoćeš, onda”.
Dakle, postavimo si pitanje želimo li mi nešto postići ili ne želimo. To je osnovica današnje priče. Najprije moramo sami sa sobom biti načisto što želimo u životu. Kao djeca Božja, mi smo slobodni, nitko nas ne prisiljava biti ovakvima ili onakvima. Početak je dakle naša odluka, naša slobodna volja, a ne prisila.
Ako znamo što želimo, onda nam Isus daje jasan naputak i ostvariv recept, put uspjeha.
Čovjek je u stalnom previranju, nema pojma što bi htio, sve ga privlači, sve bi rado postigao, ali ničega se ne biodrekao. Tu Isus vidi glavni problem, ne smoći snage odreći se mnoštva, naizgled važnih stvari kako bismo postigli svoj cilj.
Cilj svakoga čovjeka je različit. Mnogi ljudi imaju mnoštvo ciljeva, neki su oprečni, neki se potpomažu, neki su realni, neki nerealni. Suvremene metode leadershipa govore o prioritiziranju ciljeva, o vođenju pomoću ciljeva. Suvremena psihologija i neurobiologija nam dokazuju ovo što Isus danas govori: ako želiš postići neki cilj, moraš biti u stanju taj cilj definirati i moraš se odricati mnogih stvari koje te sprječavaju u postizanju toga cilja. Športaši su najočitiji primjer odricanja zbog medalje.
U planiranju puta prema cilju je važno napraviti prvu projekciju, staviti stvari na papir, biti sam sebi jasan. Da je Luka danas pisao ovo Evanđelje, onda bi vjerojatno Isusove riječi mogle glasiti i ovako.
“Onaj tko radi neki projekt mora najprije napraviti analizu, mora razjasniti sve moguće aspekte, inače ne će uspjeti”.
Isusova SWOT i cost benefit analiza je jednostavna, izrazito suvremena, za sva vremena vjerodostojna. Ona se sastoji od dva polja: što želim i što moram učiniti kako bih to postigao.
Cilj svakog čovjeka, stvarnog adresata Evanđelja, po Isusu može biti samo jedan jedini: dostići slobodu djeteta Božjeg, slijediti Isusa, uroniti u Njegovu ljubav. Ta sljedba nije imaginarna, ona nije nerealna, ona nije izvan svjetska, ona je sveobuhvatna.
Isusov sljedba kao cilj se Njegovim učenicima čini prihvatljivim, atraktivnim, erotskim. Koja je to ljepota biti Isusov učenik, slijediti ga i biti jedan među prvima do Njega. Neki učenici se već vide u prvom redu, neki već prodaju karte drugima, neki druge vraćaju, neki propuštaju svoje miljenike. Oni imaju recept, oni znaju kako.
No, Isus ih šokira svojim uputkom. Nakon objašnjenja da im treba analiza, Isus im pred oči dovodi svima jasnu sliku: majka, otac, djeca, kuća, muž, žena. Isus udara u sredinu ljudskog srca i pogađa one najtajnije emocije, On zna gdje mora udariti kako bi osvijestio važnost i teškoću puta prema cilju.
Isusov odgovor na pitanje je jednostavan, on glasi: “Samo onaj tko se oslobodi svega dobit će sve”.
Genijalna metoda, koju potvrđuje i najsuvremenija teorija vođenja, postizanja ciljeva. Isus ukazuje na duboku ljudsku ukorijenjenost u vezama, okovima, mrežama, interesima i nesposobnost čovjeka da se oslobodi tih veza.
Suvremena psihologija nam dokazuje da je ljudska tuga zbog odricanja devet puta jača od radosti dobitka. Čovjek se teško odriče, on se rado veže, siguran da je ta veze garancija njegove sigurnosti, a ne znajući da je upravo sloboda jedina garancija stvarnog uspjeha.
Isus to zna, On čovjeka poziva na odricanje radi dobitka. Na prvu to zvuči paradoksalno, ali je upravo odricanje jedini put prema bogatstvu. Kvaka je u onom prvom pitanju: “Što želim u životu?”
Kršćanin, Isusov sljedbenik, bi trebao željeti slobodu i Kraljevstvo Nebesko, dakle ciljeve koji su toliko veličanstveni, da je i odricanje zbog njih sigurno jako teško i naporno. Veliki rat traži velike žrtve, veliki projekt traži velike resurse.
No, odricanje je izloženo dvostrukoj opasnosti.
Prva opasnost je ona u samom čovjeku koji se odriče. Materijalne i socijalne pogodnosti su ugodne, daju nam osjećaj sigurnosti, ustaljenosti i ugnježdenosti. Mi smo olako uronjeni u toplinu socijalnog prihvaćanja, moći, ugleda, imanja. Odreći se tih stvari radi višeg cilja je jako teško, neugodno je i traži ogromnu porciju vjere u konačni cilj, ljubavi prema onomu koga slijedimo.
Druga opasnost je okolina koja ne razumije, ne prihvaća i osuđuje one koji se odriču radi nekog višeg cilja. Oni su ogledalo, poruga onima koji se ničeg ne odriču radi kratkoročnih ciljeva. Okolina nema ni načina ni volje odricanje prihvatiti kao modus operandi nekog boljeg puta, naprotiv, okolina će učiniti sve kako bi takvog čovjeka ismijala.
Pitanje koje se danas postavlja je dubinsko, ono zadire u samu srž osobnog uspjeha, sreće i socijalnog angažmana.
Jesmo li mi spremni za viši cilj odreći se onoga što nam je ugodno, čini nas uglednima i priznatima?
U privatnom i društvenom životu je to svakodnevno pitanje. Nije to samo pitanje materijalnog odricanja. To je pitanje moguće poruge, socijalne izoliranosti i podsmijeha, ako ne uspijemo.
Svi mi smo izloženi toj dilemi. Imamo svoje stavove i uvjerenja, ponekad slijedimo zakon ljubavi i slobode, ali je ta sljedba neugodna za druge, nekada i za nas. Jesmo li spremni radi ideala, ideje, vjere ili ljubavi odreći se ugoda materijalnih i socijalnih?
Drugo pitanje je naš odnos prema onima koji se odreknu.
Jesu li oni nama podsmijeh, poruga ili motivacija?
Zar upravo naš narod ne pati od stalnog ismijavanja onih koji se odriču? Zar nije kod nas standardna rečenica “Ma ima on neki interes”?
Zašto nam je normalno gledati ljude samo kroz interes? Možda zato što mi sami nikada ne bismo radili nešto zbog ideala?
Hrvatski narod i država su očito u velikim problemima, korupciji, odmaku od svoje kršćanske tradicije. Možda i zbog nas, koji na svakom koraku propovijedamo interes, konkretno ili kroz opasku da svi ljudi imaju neki interes.
Isus na to ukazuje. Onaj tko se odluči učiniti nešto za viši cilj, odreći se svoje privatnosti, svojeg ugleda ili novaca, takvoga ćemo rado ismijati, govoriti mu da je glup, da nema koristi, da je sve to bezvezno, a istovremeno ćemo tražiti da nam bude bolje.
No, Isus nam kaže: “Nema postizanja cilja bez odricanja”.
Današnja plan je jasan:
– utvrdimo svoj cilj
– napravimo plan postupanja
– odrecimo se onoga što nas sprječava u postizanju cilja, budimo spremni na najveću žrtvu
– krenimo na put sljedbe, napustimo stare okove, stare metode i oslobodimo se ustaljenih veza koje nas sprječavajuna putu prema slobodi djece Božje
– kad se netko odluči na angažman, na put i na sljedbu, ne rugajmo mu se, nego se upitajmo zašto mi nismo spremni
Želim Vam lijep dan pun užitka i sreće u slobodi onih koji su spremni. Napravite svoju SWOT analizu i odlučite se za onaj cilj koji je jedini dugoročno isplativ: ljubav!
Isus plaća jednom, ali onda debelo i pošteno.
Sve druge plaće su samo sjena i obmana.
Tekst: Vinko Vukadin