Današnje Evanđelje je prepuno različitih misli i poruka, pa mi je jako teško odlučiti se koju bih misao odabrao. No, iako ih ima jako puno, odlučio sam se za jednu, koja mi se čini poprilično važna.
Vrijeme priče je jako burno i opasno. U Izraelu vlada Herod, jedan od najbrutalnijih vladara po rimskoj milosti, izdajnik i strahovladar koji ne preza ni od čega kako bi zadržao i učvrstio svoju vlast. Njegova vladavina je poznata po teroru i progonima, ubojstvima i svim mogućim zlima. Narod ga mrzi jer je izdajnik, a Rimljani ga ne cijene jer je sluga.
Njegov dvor je velik i prepun različitih tipova kojima nije ostalo skriveno da će se po Pismu roditi neki novi kralj. Za Heroda je to izrazito velika opasnost. Ne bi li preduhitrio događaje, Herod saziva sve svoje stručnjake i daje im nalog nek pronađu mjesto i vrijeme rađanja tog kralja. Njegov cilj je jasan: odmah ubiti konkurenta.
Dok Herod traži informacije, s istoka stižu astrolozi, zvjezdoznanci, pametni ljudi do kojih svaka kraljevska kuća i narod puno drži. Oni znaju tumačiti poruke zvijezda i rado su viđeni gosti na kraljevskim dvorovima.
Takva jedna mala grupica je upravo na putu i traže novorođenoga kralja. Vidjeli su to u svojim proračunima i zaputili se iskazati mu poštovanje i odati počast. Sa sobom nose kraljevske darove mudraca.
Put, ili vojnici, ih dovode do Heroda, koji ih odmah ugošćuje kao akademike. On im priča o svojoj ljubavi za zvijezde i sreći što su baš oni naišli i kako bi mu bilo posebno drago ako se nakon otkrivanja novoga kralja vrate njemu na dvor i sve mu ispričaju. Herod ih ugošćuje i priča im najljepše priče o ljubavi i prijateljstvu. Oni se osjećaju kao u kući najboljega prijatelja, okruženi njegovim dvorskim stručnjacima, akademicima i profesorima. Stolovi su prepuni najboljh jela i vina.
Herod je pravi lisac. On ih umotava u svoje kučine, daje im osjećaj poštovanja, ljubavi i priznanja, a oni osvojili njegovo kraljevsko srce svojim znanjem i poniznošću.
Kod nas bi rekli na ranu bi ga privio kako je sladak taj Herod.
No, ta ljubav je samo hinjena, ona je proračunata i egoistična. Herod ima jedan jedini plan i za taj plan, iz vlastitih interesa, on se čak i ponižava, ulizuje i gadljivo laska. Zvjezdoznanci su samo sredstvo u njegovim planovima.
Oni su pak oduševljeni, uvjereni su u pamet kraljevu. On je taj koji cijeni znanje i struku. Oni su uvjereni u njegovu ljubav prema istini. Opijeni vinom i čašću spoznaju njegovu dušu i srce dobroga čovjeka. Zaboravljaju priče o njemu kao brutalnom tiraninu, laskanje im ulazi pod kožu i oni mu obećavaju vratiti se na povratku.
Vođeni Božjom zvijezdom, zvjezdoznanci se upućuju na dugačko putovanje do Betlehema i ondje u kući, ne u štali, imaju prigodu u rukama majke i uz oca spoznati maloga Kralja. Iako mali, On dopušta sve ono što je dopušteno samo kraljevima. Oni mu se klanjaju i prinose mu kraljevske darove, simbole moći i mudrosti. Svojim klanjanjem tom malom djetetu oni svima drugima šalju jasnu poruku:
“To je novi Kralj o kojem govori Pismo.”
Nakon dugog puta i emocionalno jakih događaja, zvjezdoznanci zaspu i u snu doživljavaju nešto neočekivamo, ali ne i neobično. Sam Bog govori u snu ustima svojeg anđela i zapovijeda im da se ne vraćaju u dvor i krilo navodnog prijatelja Heroda. Njima u snu postaje jasno da bi povratak u Herodovo društvo za njih i za Kralja značio sigurnu smrt.
Iako su obećali povratak, a od častnih ljudi se očekuje ispunjavanje obećanja, oni se ne vraćaju Herodu nego svojom odlukom usmjeravaju svoju sudbinu i sudbinu čovječanstva u sasvim drugi tok. Oni u snu spoznaju da bi održavanje obećanja, dato krivom prijatelju, značilo tragediju, ma koliko održanje obećanja izgledalo kao moralna obveza.
Oni odlučuju drugačije. Imaju hrabrosti prekršiti obećanje dato Herodu. Oslobađaju se svojeg obećanja u ime stvarne istine i stvarne ljubavi.
Zašto ovu poruku smatram važnom?
Mi smo u životu često i sami zatočenici vlastitih obećnja datih krivim ljudima. Uhvaćeni smo u kučine navodnog prijateljstva, ljubavi i odanost prema ljudima koji do nas ne drže niti koliko je crno ispod nokta.
Oni od nas traže obećanje kojim bi nas reketarili i od nas dobili korist za svoje nemoralne i upitne planove i djela. Takvi ljudi nam stalno daju osjećaj da nas vole i cijene, a u dubini smo mi njima samo zakrpa za vlastite probleme, egoizam i planove.
Pričaju nam da cijene naše znanje, našu odanost i naše prijateljstvo, a sve to s ciljem da nas iskoriste za svoja djela. Mi smo samo alati u njihovim rukama i lijepim riječima. Bez nas bi oni bili nemoćni i nevažni, oni bi ostali sami sa sobom i svojim lošim navikama, a mi služimo učvršćivanju njihove loše naravi i djela. Njihov motiv je egoističan, oni nama ne daju slobodu jer onda bi oni bili nemoćni. U tom smislu nas obaviju svojim obećanjima, lažima i laskanjima. Oni od nas traže savezništvo u provedbi zla.
Mi često nismo u stanju to prepoznati. Zasljepljeni smo svojom potrebom za važnošću i njihovom pozicijom, blještavilom i društvenim utjecajem. Toliko smo opčinjeni da postajemo saveznici zla.
Ta ovisnost za nas i okolinu može biti smrtonosna.
Srećom Bog nas nikada ne napušta. On nas vodi i šalje nam svoje anđele i svoje putokaze.
On je pored nas i kad ga ne osjećamo. On nam pokazuje svoju ljubav kroz ljude koji nas cijene, vole i pomažu nam krenuti svojim putem slobodni za svoj život, ne tuđi.
Mi možemo odlučiti hoćemo li prihvatiti te znakove, te krenuti putem sreće i slobode ili ćemo se ipak vratiti Herodu, samo zato jer smo mu obećali.
Drugi put, onaj bez povratka Herodu, je teži, vodi kroz pustinju i traje duže.
No, to je jedini put koji nas i okolinu spašava.
Odluka oslobađanja od krivih prijatelja i njihovih obećanja i riječi će se ponekada i našoj okolini, ali i nama samima činiti potpuno krivom, ona je međutim jedini put i način svoju i tuđu povijest okrenuti u pravom smjeru.
Oslobodimo se vlastite umišljenosti i pritiska ostanka uz krive ljude.
Neka obećanja moramo prekršiti ako želimo biti slobodni i ne služiti krivim ljudima za krive ciljeve.
Tekst: Vinko Vukadin