Zbog velikoga zločina otac i majka su poludjeli
Dogodilo se to 1924. godine u Čehoslovačkoj. Na jednom osamljenom poljskom imanju, salašu, živio je stariji bračni par. Imali su jedinoga sina, ali je taj prije više godina otišao u Ameriku, jer kod kuće nije mogao podnijeti siromaštvo i škrtost svojih roditelja.
Jedne večeri doluta na salaš neki putnik moleći za konačište. Unaprijed im je sve platio i to više nego što su tražili.
Oni su vidjeli da putnik ima mnogo novca. Na njihovo zapitkivanje ispričao im je da je radio daleko u svijetu, uštedio lijepu svotu novca i sad bi htio kupiti kuću i poveće imanje te u miru živjeti.
Kad je otišao na počinak, pohlepni domaćini su se pogledali i odmah se sporazumjeli da će putnika orobiti (okrasti).
U noći su se ušuljali u njegovu sobu i počeli prevrtati po njegovu odijelu. Putnik se probudio. Na to ga stari udari sjekirom i to tako da ga je odmah ubio. Ništa! Nitko ne zna da je kod njih, zakopat će ga. Barem se neće morati natezati s njim za novce. Ali kad su iz džepova ubijenoga izvukli sve novce i papire, vidjeli su da su ubili vlastitoga sina, koji se vratio iz Amerike i htio iznenaditi svoje roditelje, izdavajući se ispočetka za nepoznatoga putnika. Od jada i užasa oboje je poludjelo.
O kako je strašna ta pohlepa, gramzljivost!? Ona, doista, izobličuje čovjeka. Navodi ga na sve moguće grijehe: prijevare, laži, nasilja, krađe, otimačine, provale i čak ubojstva. Ona gazi sve. I Božji i ljudski zakon. Zar ona donosi sreću i mir onomu tko je ovisan o toj mani? Ona, nažalost, čini čovjeka još nezasitnijim, još nezadovoljnijim.
Što netko više ima, to više žudi da ima još više… To je poput vatre koja sve jače plamti, što se više drva stavlja.
Zato Isus i opominje svoje učenike: “Čuvajte se gramzljivosti, čuvajte se svake pohlepe!”
Tekst: fra Petar Ljubičić