Sin je doveo svećenika ocu da se ispovjedi
U isusovačkom sjemeništu u Hudsonu u SAD-u umro je 30. 10. 1926. o. Ivan Pitter, koji je osamnaest godina bio ispovjednik u Washingtonu. On je jednom ispripovjedio slijedeći događaj.
Prošlo je pola noći kad je neki dječak pozvonio na vrata samostana, moleći da otac Pitter pođe k jednom bolesniku. On se odmah spremio i za kratko vrijeme bio je pred vratima određene kuće. Vrata su bila otvorena i on je nesmetano ušao. Pokucao je na sobna vrata, koja mu je otvorio čovjek sa samokresom u ruci. Vidjevši svećenika, samo je pitao što želi…?
“Došao sam jer sam pozvan k bolesniku.” – odgovori svećenik.
“Ja nisam bolestan! Uostalom ja nikoga nisam poslao po vas. Pa tko vas je onda pozvao?” – bio je uporan čovjek.
Svećenik mu, koliko je mogao, točno opiše dječaka koji ga je pozvao.
“Oh, to je moj sin koji je umro prije pet godina” – odgovori čovjek s velikim uzbuđenjem. “Poslije smrti toga mog sina i moje žene ja sam postao očajan i odlučio sam oduzeti sebi život. To je trebalo biti baš ove noći. Za nekoliko trenutaka bio bih mrtav!”
Čovjek se pokajao, ispovjedio i pričestio. Poslije toga svećenik ga je često posjećivao.
+++
„Sve što želite da ljudi čine vama,
to i vi činite njima!“
(Mt 7, 12)
Tekst: fra Petar Ljubičić