Izuzev potpisnika ovih redaka i još ponekoga u selu, uvijek smo imali dobrih i vrijednih sportaša. Primjerice, Ivan Jokulov koji je bio poznat kao iznimno brz trkač, Čikica kao vrstan nogometaš… I da ne nabrajam dalje. Bilo je to vrijeme bez interneta, mobitela, računalnih igrica. A bome nije bilo puno ni pravih lopti. Dica su stalno bila vani, na zraku. Prava je sreća ali i čast bila, uopće, ako vas i zapadne igrati nogomet sa starijima i iskusnijima. Naši su igrači nastupali na brojnim seoskim turnirima po Duvnu ali su i sami organizirali ovakva natjecanja. Poput turnira s ovih fotografija, odigranog na Jurnjovači, pretpostavljam osamdesetih godina prošloga stoljeća.