Ilija Milisav – Radić, Tomin, nije završio školu u Duvnu. Rano je otišao u Osijek. U Osijeku sam ga sreo tijekom rata. Radio je u IPK – Osijek. Oženjen je. Jedan od Ilijinih sinova aktivni je sudionik Domovinskog rata.
Đorđe -Đoko Milisav, Lukin. Po završetku male mature otišao je u Sarajevo. Završio je studij biologije i kemije. Znam da je kasnije radio u Vitezu na tamošnjoj školi, bio je oženjen, imao je djecu. Čuo sam da je Đoko umro u Vitezu početkom 80-tih godina.
Nikola Milisav, Bogoslavov, nije završio duvanjsku gimnaziju. Rano je otišao u Osijek. Radio je u nekoj trgovini. Sreo sam ga nekoliko puta u Osijeku. Ne znam što je s njim danas.
Zora Bilanović, Lukina, nije završila duvanjsku gimanaziju. Rano je otišla iz Sela. U Osijeku sam ju sreo nekoliko puta. Bila je udana, a poslije rata čuo sam da je Zora umrla.
Marko Bilanović i Milan Bilanović – nisu završili duvanjsku gimanziju. Odeslili su iz Sela 70-tih godina. Gdje su danas i kako žive ne znam.
Važna napomena: moj naraštaj školaraca nije prvi koji je iz sela krenuo na školovanje, kako se tada zvalo nastavak školovanja nakon 4 razreda pučke škole. Do Drugog svjetskog rata iz sela su rijetki išli na školovanje. Ovo je prilika da se sjetimo tih prvih:
Josip Vukadin (1883. – 1942.) – Džankušić. Završio je šumarsku školu i službovao na Kupresu i Gornjem Vakufu do 1934. godine. Tada je otišao u Zagreb, gdje je umro 1942. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Ilija Rezo, završio bogoslovni fakultet. Službu župnika obnašao je u Grabovici. Nakon Drugog svjetskog rata tadašnje komunističke vlasti nepravedeno su ga osudile na tešku kaznu zatvora. Po izdržanom višegodišnjem zatvoru imenovan je župnikom u župi Prenj – Dubrava kraj Stoca. Umro je I pokopan u Mostaru 1988.
Stojan Šumanović, Ivanov, završio bogoslovni fakultet. Kratko vrijeme radio kao svećenik, napustio je svećeničku službu i završio pravni fakultet. Radio je u mnogim mjestima po Bosni i Hercegovini. Dobar dio života radio je kao sudac u općinskom sudu u Virovitici. U Virovitici je umro i pokopan na tamošnjem groblju.
Josip Vukadin i Vlatko Vukadin (oba Džankušići), služili su u žandarmeriji do 1941. a tada su obojica prešli u domobranske postrojbe. Poginuli su kao domobrani. Ovdje spada i Josip Šumanović, Ivanov, brat Stojanov, koji je otišao u žandare. Kasnije je postao domobran. Josipova obitelj I potomstvo danas živi u Cerni kod Županje.
Nije mi poznato je li još netko iz sela prije rata (1941.) završio neke škole.
(nastavlja se)
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandinu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.