Kratko smo porazgovarali s Matom Pokrajčićem iz Mrkodola, starcem još krepka zdravlja. Evo što nam reče o sebi i drugima: „Rođen sam 1884. Obnašao sam dužnost glavara sela. Nisam išao u školu, nego sam samouk. I sada mogu čitati samo krupna slova. Imam 25 unučadi i 17 praunučadi. Za najveseliji trenutak u životu ne znam. Najžalosniji događaj mi je smrt moje žene 1938.“
Mate ni danas ne miruje. Uvijek ponešto radi. Svake nedjelje ode u crkvu. Rado se moli Bogu za sebe, đake, radnike i umrle.
Na upit kako gleda na današnju mladež, Mate kaziva: „Ne volim je, jer kod nje mnogo stvari ne valja. Najviše joj zamjeram što malo Boga moli, a često ga psuje“. Smatra da je prijašnja mladež sigurno više poštivala starije, a manje psovala. „Sjećam se, kad je u mojem momkovanju, kaže Mate, jedan mladić opsovao u društvu post, mi smo se svi razbježali, a danas svi psuju i nitko ni od koga ne bježi.“ Tako kaziva naš Mate, 90-godišnjak iz Mrkodola.
(Naša ognjišta, rujan-listopad 1973., godina III, broj 17, str. 3)