MILUTIN MAYER: S puta na Duvanjsko polje (kraj)

objavljeno u: SAČUVANO OD ZABORAVA | 0

Na istoku se pomolio mjesec i dotakao tracima ubavog Duvanjskog polja . . . Slike nestade.  

Kad sam se sjutradan probudio, sunce je već visoko odskočilo na obzorju. Nebo je bilo bistro i vedro, jer je jutrom proletjela oluja nad Duvanjskim poljem. 

Svečano je raspoloženje vladalo u mjestu: toga se dana polagao temeljni kamen spomen crkve i za Tomislavov gostinjac.

Nova se bazilika gradi na temeljima staroga rimskog hrama, nekih stotinu koračaja od glavne duvanjske ulice, a u blizini zavoda sestara Milosrdnica. Nacrte je osnovao crkveni arhitekt prof. Stjepan Podhorski iz Zagreba, besplatno. Crkva će biti sagrađena u stilu starokršćanskih bazilika, kakove su nekoć gradili knezovi i kraljevi za i spokoj svoje duše, po Kninskom, Petrovom i Solinskom polju. Crkva će biti iz domaćeg klesanog kamena s dosta visokim tornjem i veličajnom kupulom. Na njoj će s izvanjske strane biti izvedeno u zidu iz pozlaćenog i raznobojnog mozaika osam anđela. Visokim i širokim kamenitim stubištem ulazit će se u hram. 

Časovi slavlja na Duvanjskom polju prođoše, i nama se bilo nakon trodnevnog boravka oprostiti s onim plemenitim i gostoljubivim narodom, koji se skupio pred Tomislavovim hrvatskim domom, da nas isprati i da nam zaželi sretan put. 

Oko pet sati poslije podne na osmi srpnja čekao je naš auto pred hrvatskim domom spreman. Rukovanju i opraštanju ne bijaše kraja. U posljednji čas izniješe pred nas još nekoliko fildžana crne kave kao popudbinu. 

U čas, kad je naš auto zatrubio i htio da se pomalo stavi u gibanje, nastade oduševljeno klicanje naroda, – a onda zaori iz stotine grla pjesma: »Oj, Hrvati, jošte živi riječ naših djedova!… « Istom nakon pjesme projuri naš auto glavnom duvanjskom ulicom, te zakrenu prema selu Kolo, a odavle cestom prema Livnu. 

Čim smo odmaknuli od sela Kolo, zašli smo u okoliš, koji je pust i krševit. Bez zelenila. Po mršavoj je poljani paslo nekoliko stada ovaca, a pastiri uz cestu srdačno nas pozdravljali dovikujući nam: – Sretno! Zbogom!

(kraj) 

Izvor: Milutin Mayer: S puta na Duvanjsko polje, Zagreb, 2009. (pretisak)