IZ ARHIVE: Tri bećara u kavani

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Kavana je oduvijek bila i ostala mjesto na kojem je se ljudikovalo, prenosile se vijesti, donosili se planovi i sretali se Duvnjaci.

Tako su, sudeći po odjeći jedne jeseni ili proljeća prije dvadesetpet, šest godina godina (godina se može odrediti na osnovu izgleda dvojice mlađih modela, dok je stariji ostao nepromijenjen do smrti) trojica Madoseljana – Spržo, njegov rodijak Jozo Majić-Ćotin i Josip Marković-Božin – zasjeli za stol, naručili piće i započeli iglenu.

Jozo je se uredio, mora da je bio ponedjeljak pa je gledao za jednom Kongorkom koja mu je pobjegla ispred nosa, što je Josip ispričao Sprži koji pak nakon pozornoga slušanja kritizira i savjetuje svoga mladog i neiskusnog rodijaka:

„Da je meni bila tvoja faca i tvoja figura ne bi Mara čekala ni minute dok kaže da će se udat za mene! Vidi te – imaš leđa ko Mijat Tomić, frizuru ko Halid Bešlić, a i jakna ti je modernija od moje i opet ti cura pobigla! Drugi put kad je sritneš, uzmeš je za ruku, dovedeš je u kafić, lupiš šakom od stol (Spržo je praktično pokazao kako se to radi nakon što je Josip sklonio čaše i pepeljare u stranu) i kažeš joj – Slušaj curo, oš li ili neš li? Vidićeš kako oće! Jesi li upamtio šta sam ti reko?“

Jozo je šutio, kimao glavom i po običaju rekao „Hm.“

Ipak je poslušao svoga rodijaka i nekoliko ponedjeljaka kasnije je uradio baš onako kako mu je rečeno.

Sada je, kao što Mandoseljani znaju, oženjen sa svojom Kongorkom, imaju oni već veliku djecu, Jozo i dalje malo priča, sluša ženu i zahvaljuje Sprži na praktičnim savjetima.

Ni Josipu ovdje uslikana iglena nije naškodila pa je i on u praksi isprobao savjete i uvjerio se da nisu za bacit.

Blago Vukadin