Većina nas ima nekakav dar, talent ili osobinu koja nas čini posebnima – netko zna pričati, netko rado sluša, netko dobro gura loptu, netko je izrazito lijep, a Miro Šumanovića-Ivekov krasno slika. Njegove fotografije su priča za sebe.
No, da bi postao fotograf morao je se potruditi, pa je još od malih nogu bio aktivan u srednjoškolskoj foto-sekciji gdje je prvi put dobio u ruke neobični aparat u kojeg se lijepo daju strpati razni motivi. Mirin glavni asistent, pomoćnik, školski i današnji prijatelj bio je i ostao Josip Marković-Božin, pa su njih dvojica česti motiv slika iz sredine osamdesetih.
Na priloženim crno-bijelim fotografijama nastalim u periodu 86.-87. godine je navedeni par pred školom u izgradnji, pa Josip u akciji nakon što su u kinu gledali film Bruce Leeja i vratili se na mandoseljsku gredu da isprobaju akrobatske skokove, te na izletu u planine Ljubušu i Vran skupa sa Slavkom Šumanovića, njegovim stričevićem pokojnim Draganom i Antom Jozinim na prvoj grupoj slici (okidač je stisnuo Zdravko Božin), odnosno sa Zdravkom u prvom planu i nevidljivim Mirom koji je mlađariju postavio u sredinu slike – onako kako je naučio u školi.
Miro i danas živi od slikanja, hvata mlade u nezgodnim pozama prilikom plesa, rezanja torte i prvog službenog poljupca, a Josipu je žena u međuvremenu obrijala brkove koji su ga činili izgledom starijim od drugih mladolikih modela.
Ako netko voli lijepe motive onda mu svakako treba preporučiti monografiju „Prirodoslovno-povijesna baština općine Tomislavgrad“ u kojoj se nalazi veliki broj Mirinih fotografija izuzetne kvalitete.
