IZ ARHIVE: Na općinskoj devedeset i osme

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Mili Bože, kršnih li momaka

bez trbuha, s kosom, bez stomaka

a pred njima lopta čista, bijela

ekipa je to Mandina Sela.

 

Devedeset i osme, u gradu

istrčaše momci na livadu

na turniru za općinsku slavu

postaviše najjaču postavu

bez Šukera, Bobana i mene.

 

Al’ su ipak lijepe uspomene

k’o dresovi još čisti, oprani

i igrači, još malo pospani.

 

Prvi s reda Ivan ljuto gleda

kraj njeg’ Gago odlučnog pogleda

zatim Slavko, smotri protivnike

dok se Stipe namješta za slike,

Mladen s bradom i kratke frizure,

Josip spava, bio je kod cure,

Branke znojnik pokazuje novi

a Ilu su savladali snovi.

 

Vlado čuči, čekanje ga muči

Zdravko smiješit za Jelu se uči,

Stojko pita  komulanci gdje su

u Milana koljena se tresu

Ivan čeka da po krilu leta

kraj Ivana, Boćina djeteta.

 

Selektor im, Blaževića škola

Stojkin Josip, dijete ispred gola,

on taktiku za dvoboje sprema

al’ ga muči jer rezerve nema

pa je ruku stavio na usta.

 

Ekipa se pokazala čvrsta

osvojila nije prvo mjesto

no bez mene toga nema često.

 

Blago Vukadin