IZ ARHIVE: Mladenci Baja i Gabruša

objavljeno u: IZ ARHIVE, IZ ARHIVE | 0

6. veljače 1952. godine u Kongori, u nazočnosti kumova Ante Perića i Ivana Radoša tadašnji župnik fra Željko Zadro vjenčao je lijepu curu iz Lipe, Anđu Gabrić koju mi zovemo Gabrušom i kršnog mandoseljskog momka Slavka Majića-Baju.

Baja je malo požurio sa ženidbom – mater mu je bila umrla, sestre Iva i Kata se poudale pa nije bilo ženske ruke u kući, a posla preko glave. Tako mu je dobro iskočilo da je se zaljubio u Anđu te nije odgađao, nego je sa nepunih sedamnaest godina stupio u brak i – kako se vidi po njemu – nije se pokajao. Jedini mali problem bi nastao kad bi ga njegov pajdo,  naš stric Mijo,  pozvao da se igraju, a Baja bi ženi morao nešto slagati i izgubiti se neko vrijeme iz kuće.

Baja i Gabruša dugo su godina živjeli u staroj kamenoj ljepotici između Joskanovića i Malića dvora, a krajem sedamdesetih napravili su svoj novi dom na Podvornici, od novca kojeg je Baja zaradio u Njemačkoj.

U braku su dobili dvoje djece, kćer Biku čijeg imena se na moju sramotu nikako ne mogu sjetiti a koja je su udala u Borčane, i Stipana-Bajića, oženjenog iz Podgaja. Koliko djece Bika i njezin Mirko imaju ne znam pa ću reći nekoliko, a Stipan i Mira dobili su sina Slavka i kćer Slavu. Slavko je tragično nastradao na putu od Mandina Sela do Međugorja, a Slava je se udala u Omolje i sa svojim mužem se pobrinula da Baja i Gabruša procvatu kad im na vrata banu njihova praunučad, Slavina djeca.

Sliku je vjerojatno povećao tadašnji fotograf iz grada i Dinamov povjerenik za Duvno – Bilić – koji je mladama odjevao vjenčanice, a mladoženjama kravate, iako se pedesetih godina u takvoj garderobi nije vjenčavalo. Prilikom dostavljanja slike Gabruša je napomenula:

„Vidiš kako smo bili kršni.“

A Baja je, uz smijeh, odgovorio:

„Ja sam i danas lip.“

 

Tekst: Blago Vukadin

Foto: Gabruša