Eh, da mi je jednom biti ptica
pa da letim iznad Duvna ravna
zastao bih nad Mandinim Selom
da razgledam ljepotu najveću,
dok se budi seoska ulica
ranim jutrom, ko u doba davna,
s materama i djecom veselom
dok u školu il‘ u polje kreću.
Hvala Ivanu Paškinu na ovim lijepim slikama dvora Šarčevih, Šumanovićevih i Banovih, ovjekovječenih fotoparatom s mandoseljske grede.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivan Šarac Paškin