Priložena slika nastala je u rano ljeto 1978. godine u Kongori, za krizmu prilikom koje je ondašnji biskup Pavao Žanić (ili je bio pomoćni biskup?? – ne znam više) dijelio sakrament Duha Svetoga djeci u uzrastu od 13 do 15 godina. Svake dvije godine došao bi mostarsko-duvanjski crkveni poglavar u našu župu u kojoj je tada fra Petar Vlašić preuzeo odgovornost za obuku djece od ranijega župnika, fra Martina Planinića.
Te godine na red su, osim moje malenkosti, došle i dvije stričevke, Ljilja Kalčina i Ljubica Mijina, obukle su bijele haljine, ukrasile frizure šlajerima a ruke plastičnim cvijećem i nervozno čekale da dođu na red. Njihove kume, Travanjka udana za Peru Seserova koja je stajala iza Ljubice, i Bika Bajina, koju je zapala čast i odgovornost da se brine o Ljilji, ponosno su stajale iza curica smijući se meni i mome kumu, Zdravki Bebanovu, jer je maramica kojom se je vezalo čelo muških krizmanika bila prekratka za obim moje glavurde.
Sve četiri ljepotice sa slike u međuvremenu su se još više proljepšale:
Travanjku sam sreo prije nekoliko dana kad sam navratio kod tada još uvijek živoga strica Mice, još uvijek se glasno smije i poprimila je konačno, nakon pedeset godina od dolaska iz Travnika, duvanjski naglasak, Bika i njen Mirko su u Borčanima napravili svoje dvore, Ljilja se je udala na Eminovo Selo i živi s mužem Dražanom i djecom u Zagrebu, a Ljubica je rodila sedmoro djece i sad napeto čeka da još koju godinu da se oženi i najmlađi Mijo.
Ali to nije nikakva umjetnost i osim toga nema veze s ovom slikom iz zbirke Ljubičina brata Ivana.
Blago Vukadin