Dok se po velikim gradovima, primjerice u Zagrebu, spominju kultni klubovi poput Kulušića ili Saloona, kod nas u Mandinu Selu s ponosom spominjemo Begin disko, disko Lili, ili pak kuću u kojoj se danas nalazi Tomina konoba. Što se tiče ovog posljednjeg objekta, nekada se mandoseljski društveni život odvijao na katu, a otvaranjem konobe, mjesto susreta se spustilo kat niže (izbijanjem rata u ovoj kući se smjestio i seoski krizni stožer, koji je u funkciji bio sve do ljeta 1992. godine).
Na danas odabranoj fotografiji, koju nam je poslao Vjeko Vukadin (pok. Ilije – Prljuše) vidimo veselu mandoseljsku mladost na dočeku Nove 1992. godine: pok. Dragana Šumanovića, koji je kao tenkist, pripadnik HVO-a, poginuo 1995. godine. Do njega su Ivan Mijin sadašnji načelnik, Slavko Šumanović Blaškanov, Stipica Šarac (Antin), u zagrljaju Ivane Križanac (Joze Banova). Ostalu (žensku) čeljad, na žalost, ne prepoznajem. Svi veseli i razigrani, kakva je mlađarija uvijek na ovakvim susretima.
Po izgledu lica može se zaključiti da su neki još bili pri punoj svijesti, a drugi su jedva stajali i malo toga primjećivali – Ivan Mijin u ovakvom stanju sigurno ne bi bio izabran za načelnika, ali mu je trening bio od koristi pa danas, kako se priča, može popit pola bureta a da ne izgleda nemoćan kao prilikom dočeka Nove 1992. godine.
Kao što napisah u gornjem dijelu teksta, slika je nastala u nemirno doba – divljačke horde su već srušile Vukovar, a nekoliko mjeseci kasnije su se zaputile i prema južnim krajevima. Tako su mnogi snovi vesele mladeži prekinuti, većina momaka obukla je uniforme i krenula na Kupres i po drugim bojišnicama braniti svoje. Pok. Dragan se nije vratio kući, nekoliko dana prije oslobađanja zemlje je poginuo, a njegovim imenom nazvan je pokal kojega pobjednička momčad osvaja na malonogometnom turniru na Dolovama.
| Tekst: Blago Vukadin | |
| Foto: Vjeko Vukadin |