IZ ARHIVE: Diver i nevista

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Na ovoj fotografiji, nastaloj jednog ljetnog poslijepodneva ispod Joskanovića murve – na osnovu misne odjeće rekao bih da je tog dana bio naš župni dan,  blagdan Srca Isusova – nalaze se naša pokojna strina Ruža-Ruška, žena Micina, i njen djever, naš otac, pok. Stojan-Ćokan s neizbježnom cigaretom među prstima.

U to doba mi se tata činio starim, a bio je mlađi nego ja sada, pa tako sve postaje relativno, odnosno skoro sve, osim ljubavi koju su ove drage osobe nosile u sebi dijeleći je nesebično svojim obiteljima i rodbini.

Ćokana je krasio osmijeh popraćen šalom na svoj i tuđi račun, optimizam unatoč čestim životnim neprilikama i talent za priču i zabavu, dok je Ruška bila prava duvanjska „stopanjica“, majka i supruga, a nama, drugoj Joskanovića djeci,  strina iz grada koja je pravila ukusne harmašice.

Ako se pravilno sjećam ovoga ovjekovječenoga dana Rušku je njen Mice dovezao u „stojadinu“, vjerojatno  ne prebacujući dalje od druge brzine od grada do Kongore i potom do Mandina Sela, dok su u prtljažniku donijeli dvije vrećice pune hlača i majica za mene koje su njihovom Milanu bile okračale.

Blago Vukadin