Na našoj stranici su (po mojoj gruboj procjeni) malo češće zastupljeni muškarci nego žene. Valjda smo se mi više slikali ili smo imali više vremena za zabavu, tko će ga znati. A što bi od nas bilo bez žena? Ne samo da su ljepše, nego obično i rade više i tiše nego mi, ne primijeti se odmah kad je kuća čista, ručak skuhan i kreveti napravljeni. To je nekako samo po sebi razumljivo, ali se ne radi samo od sebe – iza svake čiste kuhinje, tople kuće i umivene djece stoje brižne i marljive ruke naših žena, majki, sestara, baka i rodica.
Zato ovoga tjedna iz bogate zbirke fotografija Pere Mirkina predstavljamo sliku mandoseljskih žena i cura iz Ivića kraja. Sastale se se u Šarcima ili u Šumanovićima nasmijane i vrijedne susjede i te večeri su sve bile čupalje, pripremale su dušeke nekoj od cura za udaju, da ima što odnijeti u novi dom i da njoj i njenom mužu u krevetu bude toplo i meko.
U pauzi od čupanja perine navratio je Pere i škljocnuo aparatom, te tako sada vidimo nasmijane Mandoseljke negdje krajem šezdesetih godina. Većinu od njih nažalost ne mogu prepoznati pa neću pogađati, ali sam siguran da su u gornjem redu Ilka i Ružica, dvije nerazdvojive stričevke, u sredini su mlađane jetrve, Anđa Lekušina i Ana Slavkova, obadvije udane za Šumanovića momke, a pored njih se Batakuša nečemu veseli, dok u prvom dijelu slike prepoznajem samo Trpinicu – ona je bila nova mlada pa je se privikavala na mandoseljsku klimu, a najbolja metoda za upoznavanje bila je otići u komšiluk i smijati se zajedno s drugima.
Ostale žene i cure nek mi oproste da ih nisam prepoznao, ali sam siguran da su ostale isto tako lijepe kao prije više od četrdeset godina – veselo društvo kao na ovoj slici pomaže naime da ostanemo mladi.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Pere Šarac