IZ ARHIVE: Čikičine ljubavi

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

I ovoga tjedna prilažemo nekoliko arhivskih slika iz bogate zbirke našega Čikice na kojima je prikazano ono što je on najviše volio.

Na prvoj slici se njegova supruga Omoljka Zora i Čikica na dan njihova vjenčanja raduju nadolazećem zajedničkom životu, a na drugoj su njih dvoje s Ivanom Mijinim, današnjim načelnikom, u novonamještenom dnevnom boravku Kalčićeve nove kuće. Došli na kavu pa ostali malo dulje.

Ivić i Zora su dobili troje djece, Kristinu, Ivu (udala se u kolovozu) i Zorana. Kod Zore je nakon zadnjega poroda došlo do komplikacija i unatoč modernoj medicini nije mogla biti spašena. Ivić je tako odjednom ostao sam s troje maloljetne djece, bio im je dugo vremena i ćaća i mater, dok kasnije nije upoznao svoju sadašnju suprugu, Slavonku Ljerku, koja iz svoga prvoga braka ima jednoga sina, Nenada, i koja voli dražiti pojedine izgladnjele Mandoseljane pa redovito na internetu ostavlja mirisne slike slavonskog kulena, pršuta, kobasica, sarme i kruha ispod sača. Pošto nijje sigurno dokazano da su to djela njenih ruku mole se iskusni Mandoseljani da to prilikom sljedećega dolaska Ivića i njegove obitelji detaljno i pouzdano provjere.

Na trećoj slici je za neke od nas najvažnija sporedna stvar na svijetu, a za Čikicu možda i najvažnija. Uslikan je u sportskoj opremi za vrijeme turnira, za kojeg mi se čini da je održan na Trnovačama pa se u pozadini vide dilaverske kuće. Na osnovu duge trenerke dalo bi se zaključiti kako je tom prilikom bio golman, mora da je Jakišu bolila ruka, Zdravko Rezin je bio u školi, a osim njih trojice u selu nije bilo nekoga drugoga tko bi se usudio stati između vratnica. Ja sam, kao što jednom prilikom napomenuh, bio pouzdani rezervni golman i marljivo sam skupljao lopte iza gola koje on ne bi uspio uhvatiti.

Blago Vukadin