Marković je staro mandoseljsko prezime, ako ne i najstarije skupa s Ivićima koji su kasnije jednim dijelom preuzeli naziv Šarac.
Markovići žive u sredini Mandina Sela, rodbinski su povezani i potomci pokojnih Dragana, Bege i Rakićaka. Nekoliko njih je prije puno desetljeća odselilo u naš grad, drugi u Bugojno, te ih vjerojatno ima diljem Hercegovine, Bosne i Hrvatske. O Njemačkoj da i ne govorimo.
Na ovoj slici dva su sina pokojnog Dragana i njegove Mare poznatije kao Lena – Pere i Bože. Pere je već u mirovini, a Bože, zvan Božan prije više od dva desetljeća je preminuo od teške bolesti. Osim njih dvojice u obitelji su odrasla još dva brata – Mijo, u selu poznatiji kao Mijan i također pokojni Jozo-Jozan, te ako se ne varam dvije sestre – Ljubica, udana u Brišnik i Kleofa – Klova, udana u Kazaginac.
Bože je obiteljsku kuću napravio na livadi imeđu Bilanovića i Dilavera, a Pere je s obitelji ostao u staroj, kamenoj zgradi pored seoskog puta, da bi po odlasku na posao u Njemačku iznad nje napravio veliku dvokatnicu u kojoj nakon Jozanove smrti sam živi i čeka dolazak brojne djece i unučadi.
Sudeći po pločicama u kuhinji slika je nastala u Perinoj novoj kući, a na osnovu frizura i figura, rekao bih da je to bilo prije dvadesetak godina. Ako se varam netko će me sigurno ispraviti.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Pere Marković