IVAN LOZO: Duvanjski knez Pokrajac Semković (cca. 1440. – cca. 1500.) poslanik bosanskog kralja Matije Krstića

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Dubrovačko Vijeće umoljenih jednoglasno je u siječnju 1466. dalo salvum conductum (slobodan prolaz – sigurnu pratnju) svom plemiću Pokrajcu Semkoviću. U svibnju 1468.g. Pokrajac se u dubrovačkim izvorima javlja u svojstvu posnanika kao poslanik Pokrajac Dvorski koji po zadatku jedne ne imenovane osobe preko Stona putije prema Dubrovniku. U lipnju 1474.g. Pokrajac se ponovo javlja u Dubrovniku. Tada je od Dubrovčana tražio pomoć na temelju jednog 1471.g. izdatog kraljevskog pisma-preporuke. (Mihailo Dinić, “Humsko – Trebinjska Vlastela” n.dj.).

Grb Bosanskog kraljevstva za vrijeme vladavine dinastije Krstića

Ova četiri izvora dubrovačke kancelarije vezana za Pokrajca Semkovića sile na sljedeće zaključke. Prvo da je Pokrajac sin vojvode Sladoje Semkovića jer da Dubrovčani predstavljaju kao svoga plemića, jer su Dubrovčani 1453.g. jedino Sladoju Semkovića i njegove sinove počastili dubrovačkim plemstvom. Drugo da je Pokrajac bio poslanik i Dvorski, znači dvorski knez svoga neimenovanog gospodara, te da je njegov gospodar nosio titulu kralja i da je taj kralj Pokrajcu godine 1471. izdao pismo-preporuku. Dubrovčanu su 1474.g. odbili Pokrajcu na temelju toga kraljevskog pisma-prekoruke pružiti pomoć. To jasno ukazuje da nije rijeć o pismu-prekoruci tadašnjeg hrvatsko-ugraskog kralja Matijaša Korvinia (1458.-1490.) koji je bio i senior Dubrovačke republike. Da je riječ o njegovom pismu-preporuci Dubrovčani bi Pokrajcu pružili bar simboličnu pomoć. Sljedom toga je Pokrajac mogao biti sa poslanik i dvorski knez manje poznatom bosanskom kralju Matije, unuku kralja Stjepana Ostoje Krstića. Matija se između 1465. do 1476.g. u izvorima javlja kao nominalni bosanski kralj na ograničenom prostoru.

Mada je kralj Matija bio turski vazal sa ograničenim ovlastima na teritorij srednje Bosnu i rubnih dijelova ipak je pokazivao ambicije da ne bude samo sultanova marioneta. Godine 1476. tražio je od hrvatsko-ugraskog kralja Matijaša da ga prinzna kao legitimnog kralja Bosne. Zauzvrat se sa šestoro svojih knezova, njihovih šest gradova i posjeda ponudio hrvatsko-ugarskom kralju. O kojim je gradovima bila rijeć teško je reći, jedan od tih je možda bio Rog. Bosanskom kralju u pomoć je priskočio hrvatsko-ugraski kralj koji je poslao vojsku da ga izbavi iz neprilike. Već se 3. srpnja 1476.g. u Budimu znalo da je vojska hrvatsko-bosanskog kralja Turke natjerala u bijeg.

O potankostima vojne iz godine 1476. nema podataka, ali se predpostavlja da je Jajce, koje je tada bilo sjedište Jajačke banovine i čvrsto u rukama hrvatsko-ugarskog kralja, pridonijelo pobjedi. Sudeći po svemu u ovu protitursku akcjiu je bio upleten i Matija Vojslavić-Hrvatinić, praunuk Vojislava Hrvatinića, brata znamenitog Hrvoje Vukić-Hrvatinića. To, i činjenica da se kralj Matija u jednom izvoru bilježi nadimkom Šabančić neke je povjesničare navelo da je u razdoblju od 1465.-1471.g. bilo dva ili čak tri kralja imenom Matija. O tome ne može biti riječi jer dubrovački izvori spominju četiri kraljevske dinastije u Bosnu, a među njima nema Hrvatinića. Naime, čita se da su kraljevi Bosne bili Kotromanići (Tvrtko I., Dabiša, Tvrtko II.), Jablanići (Jelena-Gruba), Krstić-Pavlovići (Ostoja, Stjepan I., Tomas, Stjepan II., Matija) i Lov(r)ići (Lovro Iločki). I ovaj izvor potvrđuje moju tezu da kralj Ostoja Krstić nije bio Kotromanić po ocu, već samo po majci. Slijedom toga je i njegova nevjesta, kraljica Katarina, neisprvano u historiografiju ušla kao Katarina Kotromanić-Kosača. Ispravni naziv je kraljica Katarina Krstić-Kosača.

Svoju prvu povelju kralj Ostoja zaoečetio je 1398.g. svojim osobnim pečatom čiji je heraldički znak konjanik sa kopljen u ruci. Upravo taj heraldički element, uz kraljevsku krunu i od Kristića uvedenim novim državnim grbom, mač u oklopljenoj ruci, susrećemo na nadgrobnoj ploči kraljice Katarine, a ne Kotromanovićeve ljiljane.

Nakon 1474.g. knezu Pokrajcu Semkovićiu se u izvorima gubi trag. U svakom slučaju njegov plemički grad Rog još nije bio u Turskim rukama jer se 1472. i 1489.g. još spominje kaptol roško-duvanjske biskupije

Poljica Imotska, 18.03.2018.

Ivan Lozo