Pojam ljudstvo u Duvnu ne označava sastav neke vojne postrojbe ili posade broda, nego je to skup pozitivnih karakternih i moralnih osobina jednog čovjeka. Tako se kaže:
–Zna za ljudstvo, dobar je čovik to.
–Znam ja njega, ljudstvo je to! I pokojni mu ćaća bio taki.
Može i u formi pozdrava:
–Kako ljudstvo?
–Ljudstvo, kako si?
Znači, valja nam drugomu u nevolji priskočiti. Postaviti se kako treba u kritičnoj situaciji, reći istinu i reći ju na pravi način, ali znati i prešutjeti ono što (svakomu) ne treba kazati. Zaštiti slabijega i pomoći nejačemu. Osvrnuti se na sirotinju i ne pognuti glavu pred silom. Društvo počastiti, turu okrenuti. Ljudikati (razumno razgovarati). Dogovora se držati. Unić u trošak. Dugove vlastite vratiti, a sa svojim dužnicima se pomoliti: «… i otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim…». Redovinu platiti i lemuzinu ne zaboraviti. U selu na sprovod otići, u gradu pristojan biti. Na beli korektan, u poslu profesionalan. Ne okrenuti glavu. Lijepu riječ reći.
Identitet svoj, lokalni i nacionalni, ne prodati. Braniti ga i perom i plugom i mačem.
I još puno drugih stvari, sve lijepih i dobrih, valja napraviti da za nekoga Duvnjaci po svojim visokim moralnim kriterijima konstatiraju: Dobar čovik, zna za ljudstvo. Svakom se Duvnjaku podrazumijeva da sve nabrojano uraditi treba. I naravno, ne moralizirati previše.
Izvor: Ante Križić, Tomislav Majić, Milan Pranjić: Duvanjski pojmovnik, Tomislavgrad, 2019.