DUVANJSKA PREZIMENA: Tustonjići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Tustonjići žive u Roškom Polju (3 obitelji). Riječ je o starosjedilačkom rodu s maticom u Roškom Polju.

Tustonjići su najbrojniji roškopoljski rod u vrijeme prvog općeg popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine. Tada je biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 7 Tustonjića obitelji sa 81 članom, a za njima slijede Ljubasi sa 6 obitelji i 73 člana. Tada su u Roškom Polju obitavale dvije l 5-člane obitelji – Petrova i Lovrina, dvije 14-člane – Lukina i Mijina, 10-člana – Tomina, 9-člana – Jakovljeva i 5-člana obitelj drugog Tome Tustonjića (Thomas Tustognich).

U vrijeme popisa biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine dogodilo se nešto što je veoma teško povjerovati: svega 25 godina kasnije nitko od najbrojnijeg roda u Roškom Polju nije zabilježen. Međutim u tekstualnom dijelu izvješća biskupa Bogdanovića, poslanog u Rim uz popis bosanskohercegovačkih Hrvata katolika, stoji da on u Vinici (tada u sastavu župe Roško Polje) “popodne ispitao svećenika, tj. spomenutog o. Ivana (fra Ivana Ilić u tom trenutku župnik roškopoljski -AJ.), velečasnog gospodina Antu Tustonjića iz Roškog Polja, svećenika – glagoljaša, kojeg je potvrdio i postavio kao župnikova pomoćnika u ovom dijelu, u Vinici. “

Gotovo je nemoguće da je 1768. godine od 81 stanovnika Roškog Polja s prezimenom Tustonjić jedino ostao svećenik-glagoljaš Ante Tustonjić, s dopunom da su jači roškopoljski rodovi u svojim domovima, gdje su bili i 1741/42. godine: Kolaci, Radoši, Nevistići, Krajine, Bernardići, Ljubasi, Babići, Matkovići, Kovači, Marasovići, Kelave, Šutići (kasnije Gačići). Prva je pomisao da su Tustonjići odselili iz Roškog Polja, ali o tome nema ama baš nikakvih tragova u krajevima, gdje je stanovništvo njihova područja najčešće migriralo. Nema ih, dakle, u susjednim Roškom Polju krajevima: Cetinskoj i Imotskoj krajini, zapadnoj Hercegovini, duvanjskom i livanjskom području, na kupreškoj visoravni, u Rami ili pak u sjevernoj Bosni.

Primjerice na derventsko-plehanskorn području, u vremenu od 1760. do 1815. godine doseljeno je više obitelji roškopoljskih rodova: Brnadića, Kolaka, Ljubasa, Matkovića, Markovića, Šutića, ali na tom području Tustonjića ni za lijeka. Možda su stradali u nekoj od epidemija, ali ni za to nemamo dokaza. Jesu li možda zbog nama nepoznatih razloga promijenili prezime, pa ga tek kasnije vratili?

Vjerujem, doduše bez opipljivih dokaza, da su 1768. Godine Tustonjići iz nepoznatih razloga ostali jednostavno nepopisani ili su pak pri prepisivanju i konačnom redigiranju jednostavno, možda i slučajno, ispali iz popisa biskupa fra Marijana Bogdanovića.

Doduše, oni kasnije kao da “uskrsavaju”, ponovo se pojavljuju i danas, dalje žive u svom Roškom Polju. Kao i svi drugi, ništa ni manje ni više.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.