DUVANJSKA PREZIMENA: Tomasi

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Tomasi žive u Eminovu Selu (2 obitelji, 8 članova), Sarajlijama (1,6) i Tomislavgradu (1, 4).

Prezime je nastalo od vlastitog imena Toma, koje je “aramejskog podrijetla i znači “blizanac”. U grčkom se javlja kao Thomas i Toma. Ime se širilo kultom apostola (nevjemog) Tome, i to u naše primorje osobito za bizantskog vremena. Pojavljivalo se u dva oblika: Tomas od kojeg su prezimena Tomas, Tomasović, Tomaš, Tomaša i Toma, od koje su drugi likovi bez sufiksa Š.

A hrvatsko “ime Tomislav nije svetačko nego narodno (od glagola tomiti, dakle onaj koji tomi, prigušuje, utažuje slavu”). Hipokoristik tog imena Tomo, Tome često se u prezimenima miješa sa svetačkim Toma.

Ako su Tomasi i Tomasovići inačice istog prezimena, onda se ovo prezime prvi put, koliko je nama poznato, spominje 14. veljače 1482. godine, kad pripadnici jednog od tri plemena znamenite Poljičke kneževine – Limići, u nazočnosti kneza poljičkog Dujma Papalića u Donjem Polju pokraj crkve Sv. Martina, “primiše u svoje redove u susjedstvo sve one među sobom koji daju desetinu, a nisu do sada imali udjela u sudstvu i svakoj drugoj časti u Poljicima.”? Među primljenim su i djeca Pavla Tomasovića, a sve je to zapisano u 96. članu Poljičkog statuta, uz Vinodolski zakonik najstarijeg pravnopovijesnog spomenika na hrvatskom jeziku.

Kakve su veze između poljičkih Tomasovića i stare bosanske plemićke obitelji Marianovicha alias Tomassovicha’, koja je 1756. godine doselila iz Bosne u Sutivan na otoku Braču, a preko Poljičke kneževine, u ovom trenutku ne znamo, pa neka ova natuknica bude poziv za nova istraživanja.

Također za sada nema ili ih mi ne znamo dokaza o vezi poljičkih i bračkih Tomasovića s duvanjskim ili pak Tomasima iz Drinovaca pokraj Gruda.

Jesu li Tomasi starinom iz Eminova Sela, kako je to svojedobno tvrdio srpski etnograf Jevto Dedijer? Krunoslav Draganović misli drukčije.

“Iako to nije isključeno, ipak nam ne izgleda odviše vjerojatno. Istina, livanjski Tomasi u Kablićima, odakle je jedna strana preselila u Zastinje, potječu iz Eminova Sela, ali jedva prije godine 1900., jer ih ne nalaze tamo naši biskupski popisi XVIII. vijeka. U Eminovu Selu bilježi popis iz 1741. godine jednu obitelj (netočno, jer su bile dvije-op.A.I.) Tomasa (7 članova), koje do 1768. godine narasta na 2 familije i 17 osoba. U Drinovcima u Hercegovini oni su u isto vrijeme dosta brojniji: godine 1743. pet obitelji sa 34 člana, a 25 godina kasnije šest obitelji i 51 duše.

Makar ta činjenica još ne dokazuje da im je starina u Drinovcima, ipak se čini vjerojatnijom nego da su od Duvna. Dakako, trebalo bi točno ispitati dokumente i obiteljske tradicije da se stvar može utvrditi.:”

Prije spomenutih biskupskih popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika Tomasoviće susrećemo u Imotskoj krajini ili posve precizno 1686. godine u vrijeme Bečkog rata, kada se u zbjegu stanovnika imotskog sela Vinjana, koji će se zaustaviti na području Brela, nalazi i 11-člana obitelj Mije Tomaševića. Kad se Imotska krajina oslobađa od Turaka, vraćaju se iz progonstva. “Kad se stvarao Zemljišnik 1725. godine Cvitan je Tomašević, s Bonom Tomašević i sa 17 čeljadi, dobio kuću u Vinjanima i 42 kanapa zemlje. Uto je uključeno 8 kanapa na račun harambaštva. Petar Tomašević sa 7 čeljadi dobio je 12 kanapa, Filip Tomašević sa 7 čeljadi 14 kanapa zemlje. Obojica kuće uz Vicanovića uz Ričinu. Fra Ivan Tomasović Gagić 1715. među posljednjima napušta samostan na Prološkom blatu. Godine 1876. živjelo 7 obitelji. Nalazimo ih u 17. stoljeću u Tučepima i Podgori.”

U vrijeme popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio je u Eminovu Selu dvije obitelji Tomasa, s kraćom i dužom inačicom prezimena: 19-članu obitelj Grge Tomasovića (Gregorius Thomasovich) i 7 člano domaćinstvo Mije Tomasa (Michael Thomas). I u Srđevićima pokraj Livna tada su zabilježene dvije obitelji Tomasa: Markova sa 16 i Vidova sa 6 članova.

Pripadnici ovog roda tada su ipak najbrojniji u Drinovcima pokraj Gruda: pet obitelji – Tomina s 11, Mijina sa 7, Jurina i Matina s po 6 i Grgina sa 4 člana. 1768. godine u vrijeme popisa biskupa fra Marijana Bogdanovića u Eminovu Selu (u izvorniku Eminovichi) opet su 2 obitelji: Franina s 9 i Antina sa 6 članova. Iz jedne od ovih obitelji je i fra Paskal Tomasović, koji je od 30. listopada 1784. godine do lipnja 1785. godine služio Bogu i narodu kao kapelan u župi Kupres. Godine 1768. Tomasi se na duvanjskom području proširuju i na Lug, gdje je zabilježena 14-člana obitelj Petra Tomasovića.

I u Drinovcima Tomasi povećavaju i broj obitelji i članova: Ilija Tomasović ima 17-članu obitelj, dvije su obitelji s po 8 članova – lozina i Mijina, a dvije s po 6 članova – Ivanova i Karlova te Matina s 5 članova.

Tomasi sele i u sjevernu Bosnu. U maticama župe Plehan u derventskom kraju susrećemo ih od 1760. do 1790. godine kao doseljenike.

Tako primjerice 1788. godine zabilježeno je da se u selo Bišnju doselio Mate Tomas i Šimica Tolić “iz Dalmacije”. Ovo “iz Dalmacije” vjerojatno se odnosi na Vinjane ili pak Tihaljinu, gdje su Tomasi “doselili uvjenčavanjem u drugoj polovici 18. stoljeća.:”

Neki pokušaji da se rod Tomasa izvorno vežu na posljednje bosanske kraljeve Stipana Tomaša i Stipana Tomaševića, nemaju nikakva utemeljenja.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.

Odgovori