ČOVJEK OPASNIH NAMJERA

objavljeno u: NOVOSTI | 0

   Još 15. veljače 2020. napisao sam u tekstu pod naslovom Basta, koji je objavio HOP portal, slijedeće:

   -Iako njegovi pišu da je se promijenio nabolje, da je postao drugi čovjek, ja u to ne vjerujem, čitatelji moji. Naš narod kaže da vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. Bez uvreda, zar Milanovićeve oči nisu kao u čaglja? Stoga oprez, dragi Hrvati; čovjek koji je izjavljivao da je Hrvatska slučajna država nije slučajno postao predsjednik Republike Hrvatske. On ima, da se poslužim riječima njegova ideološkog oca Račana, „opasne namjere“. Dabogda ja ne bio u pravu!

   Uzalud moj vapaj prije tri mjeseca u zadnjoj rečenici gornjeg teksta; bio sam u pravu kad sam napisao da vuk (Milanović) dlaku mijenja, ali ćud ne. Nema javnog nastupa u kojem taj čovjek, u izgovorenih pet rečenica, ne izgovori barem jednu koja mu, kako bi hrvatski narod rekao, ne vuče soju (kolac) po glavi.

   Taj čovjek, povremeno čudnovatog izgleda i pogleda, otkad je se sablažnjivo i protuzakonito ustoličio, svako malo izgoni iz pameti hrvatske domoljube djelom, riječju a vjerojatno i mišlju. Nisu slučajno njegovi sljedbenici skandirali, na dan njegove izborne predsjedničke pobjede: T i t o … Budući je zlotvor s tim pseudonimom davno umro, vjerojatno su Milanovićevi istomišljenici tu večer htjeli dati do znanja Marijanu Zokiju da bi on trebao biti mladi, novi Tito. On je dobro razumio što oni hoće, premda ih je, radi javnosti, ušućivao da to ne govore. Tako je, prije nego se je doslovno ustoličio, posmicao sve biste hrvatskih velikana na Pantovčaku. Preopasno mu je bilo vratiti nazad bistu svjetskog zločinca Tite, koju je Čokolinda sklonila, pa je onda, vjerojatno, rekao: ako ne može Tito, onda ne može nitko. U Uredu predsjednika Republike ponaša se kao da je u vlastitom stanu. Ma, ni tu mu supruga ne bi dopustila da se ponaša onako kako se ponaša u Uredu.

   Nakon što nije, kao predsjednik Vlade, uspio zaštititi ubojice hrvatskih emigranata takozvanim Lex Perković, najavio je rat svim hrvatskim domoljubima, rodoljubima i državotvorcima porukom, Ili oni ili mi,  prijeteći,  Tjerali ste lisicu, istjerat će te King Konga. Je li taj King Kong, možda, pokojni Zvonko Bušić, ili je K. K. metafora puno opširnija i višeznačajnija?

   Samo me sveznajući Bog može uvjeriti da je za njega glasalo skoro milijun glasača s pravom glasa. Jesu li za njega, možda, glasali i onih 350 tisuća nepostojećih glasača, koji su pronađeni za vrijeme njegove Vlade? Ne vjerujem da su ti izbrisani; oni su zlatna pričuva i SDP-a i HDZ-a. Zašto smo u politici, kao i u slikarstvu, mi Hrvati, toliko naivni da dopuštamo da nam prigodom naših izbora glasove broji agencija četničkog imena Apis? Naivnost nam je ponekad kao Sinje more duboka; do kada?

   Ni coronavirus, ni snažni potres u Zagrebu nisu ovog čudaka primirili više od 24 sata. Sve njegove izjave hoće reći da on nije nikakav fikus, niti paradni dužnosnik, nego glavna faca u Republici Hrvatskoj; ako ne to, onda sigurno važniji  od tamo nekakvog Plenkovića i njegova Stožera za spas nacije. Samo, nije uvijek moguće odgonetnuti jesu li njih dvojica u pravom ili dogovorenom sukobu. U njihovim Protokolima piše da se povremeno moraju međusobno napadati, u nedostatku napada na njih, da bi zavarali svoje neprijatelje.

   Zanimljivo je da su oba, kao i njihovi sličnomišljenici, sve više nervozniji što se više razotkriva jugočetnička laž o Jasenovcu. Plenković je u izbornoj godini pa igra na sve četiri strane svijeta, a Milanović… dere li ga, dere. Kako ga nije strah kad ga nije sram. To što je on izjavio u Jasenovcu (22. 04. 2020.) o spomen ploči hrvatskim braniteljima, hosovcima, koju je Plenković premjestio iz Jasenovca u Novsku, trebalo je biti kažnjeno na tom istom mjestu ako postoji ikakva zakonska mogućnost. Reći: „To treba maknuti, baciti negdje“ nije samo ludilo, nego krivično i kazneno djelo protiv naroda i države. Onaj tko to izgovori, sam sebi oduzima imunitet. Posebno mu smeta regularna i vrlo hrabra vojna formacija HOS, te snažni hrvatski pozdrav na njihovu grbu Za dom spremni. Davno sam napisao: tko nije za dom spreman, on je za hrvatsvo i Hrvatsku prava neman. Nije njemu problem ni HOS, ni Za dom spreman, nego država Hrvatska. Zamislite, poštovani čitatelji, koja je to nesreće: biti predsjednik Države koju ne voliš.

   I nije mu bio dovoljan taj ispad, provokacija i uvreda hrvatskim braniteljima u Jasenovcu, pa je 1. svibnja 2020. pobjegao iz Okučana, dok je svirala hrvatska himna, s proslave obljetnice veličanstvene pobjede hrvatske vojske protiv jugočetnika. To je učinio, navodno, zbog toga što je par branitelja u hosovim majicama, zajedno sa svim ostalima, odavalo počast poginulim braniteljima u hrabroj vojnoj akciji Bljesak. Dobar je strah kome ga je Bog dao. Nadam se da  više nikad neće imati hrabrosti pojaviti se na bilo kojoj obljetnici pobjede hrvatskih oružanih snaga protiv Srba, Vlahosrba i Crnogoraca.

   Šta učiniti s ovim vlastodršcem Neronova kova? Izludit će nas ako bude predsjednik svih pet godina. A može svojim ponašanjem, ne daj Bože,  izazvati i građanski rat. Najidealnije bi bilo kad bi ga Sabor i Ustavni sud dvotrećinskom većinom razriješili dužnosti.

   Poštovani čitatelji, ne bi me iznenadilo da su on i njegovi drugovi u svojim ludim glavama zamislili i građanski rat kao opciju za ostvarenje svojih bolesnih ambicija. Ne bi im to bio prvi put. Zar ćemo im to dopustiti? Zahtjev stranke Hrvatski suverenisti da se ozakoni institut opoziva predsjednika Države je dobar, ali prekasan i dug proces. Trebamo djelovati zajedno, odmah i sada, svi koji smo za dom spremni. Ajmo svi, koji smo na bilo koji način sudjelovali u obnavljanju države Hrvatske, prije, za vrijeme i poslije Hrvatskog obrambenog rata, ustati protiv svih koji nas zavađaju i dijele, koji državu Hrvatsku ne vole i ne žele. Smislimo najuspješniji način da se ovog ošamućenog predsjednika (mržnjom, drogom, alkoholom…?) riješimo prije nego nam bude svima kasno. Recimo Basti, to je njegov nadimak, da nam ga je dosta. Ili on, ili mi.

Zagreb, 5. svibnja 2020.                                                M a r k o    M a t i ć