ANTE ŠARAC: Čovjek – čudo i čudovište

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

   Čovjek je čudo. Čudo Božje i ljudsko – u najboljem smislu te riječi. Međutim, čovjek je nerijetko bio i još uvijek jest iskomplesirano čudovište koje živi s manjkom zdrava razuma i viškom potrebe da se pred drugima prikaže kao bogatije, pametnije, zdravije i sretnije biće nego što jest. Dakako, to obilježje ne krasi samo pojedinca, nego i grupe ljudi sa zajedničkim totalitarnim stavom i tobožnjim ciljevima, bilo civilne udruge ili razne stranke i partije.

   Ne treba unatrag daleko ići da bismo shvatili o čemu je riječ. Dovoljno se sjetiti dr. Lija iz Kine, liječnika koji je prvi upozorio da je zaraženo 7 osoba od SARS-a u Wuhanu. Premda i sam član Komunističke partije, priveden je od policije na saslušanje, zaprijećeno mu je da prestane širiti, po njihovu mišljenju, lažne informacije i paniku među ljudima. Na pitanje: hoće li prestati to raditi, odgovara s kratkim- „Da“. Kažu mu da u protivnom slijedi kazneno gonjenje! On opet kratko: „Razumio sam.“ Znamo kako je završilo, ubrzo je obolio i umro u 34-oj godini. Sada ta ista partija, očito, radi narodnog pamćenja, utrkuje se u počastima dr. Liju kao junaku! A taj doktor samo je radio svoj posao. Da, ali kineski komunisti željeli su ostaviti dojam zdrave nacije! No kad je zagustilo, onda naređuju zavarivanje vrata zgrada. Iz krajnosti u krajnost.

   U svojem tekstiću unatrag 30-ak dana napisao sam: „Čim sam otvorio TV, evo koronavirusa na ekranu, pa sam odustao od tih i takvih informacija, koje mi nota bene smrde na politiku.“ Sada vidim da je moja spontana tvrdnja bila na mjestu, jer da nije bilo kineske partije, dr. Li i njegov tim bi možda suzbili epidemiju. Ali, valja pošteno reći, da bih tada drukčije obrazložio tu tvrdnju, nego što se sada sama nudi…

   Sad kad je epidemija prerasla u pandemiju, ima opet ponašanja koja predstavljaju strah i stoga ne mogu biti putokazom nama prosječnim smrtnicima. Prvo, još nitko od stručnjaka nije ustvrdio da se ovaj virus širi zrakom. Ta, nije riječ o radioaktivnom zračenju koje lebdi zrakom i negativno utječe na sve živo na što naiđe. Nisu slučajno Duvnjaci na samom početku 1990. godine digli bunu protiv gradnje akceleratora u Tvornici kablova, friško se sjećajući posljedica iz Černobila.

   Dakle, virus se prenosi s čovjeka na čovjeka. Pa kad je tako, zašto se, primjerice, ne koristi sintagma: „Budite na distanci od 3 m, i idite na otvoreno“. Pažljivo sam slušao liječnike iz stožera, nikad nisam čuo da su to doveli u pitanje. No prvi policajac kaže: “Ostanite doma!“ Naravno, i njega razumijem. Jer kad bi to poticali, vazda bi se našlo 10-ak % koji ne bi znali ili mogli držati toliki razmak.

   A što se mene tiče, ja ne bih slušao policiju, ali mi odlazak na Jarun zabranjuje rođena žena, odnosno njezin strah. A strah blokira ono malo zdrave pameti što je ostalo. Osim toga, strah je đavolskog podrijetla, pa ne treba s njime drugovati. Sve u svemu normalni i odgovorni ljudi ispaštaju zbog onih neodgovornih koji se na stazi širokoj 3 metra ne znaju maknuti, nego se gotovo očešu jedni o druge pri šetnji ili trku.

   Zaključno, ako se virus širi zrakom, onda smo već svi zaraženi. Jer svatko ode do dućana i natrag, i zadrži se oko 20 minuta, sasvim dovoljno da virus skoči u nosnu šupljinu. A što ćemo, čovjek ne živi sam, pa ne može ni sam donositi odluku o šetnji u prirodi, koja nas jača i fizički i mentalno.

   Zagolicale me Podine od jučer, pa ako tamo slučajno sretnete vile planinske, izbjegavajte s njima u kolu igrati!

Ante Šarac