BLAGO VUKADIN: Naši susjedi Dilaveri

objavljeno u: NIŠTARIJINI ZAPISI | 0

Lijepo je naše Mandino Selo. Imamo široko polje, golu Ljubušu i visoki Vran.

Imamo i tri zaseoka :  pravoslavne Bilanoviće, muslimanske Dilavere i naš, katolički i hrvatski  dio.

Tako je oduvijek, otkad je Mandina Sela.

Tako će i biti, ako Bog da zdravlja , ljudstva i pameti.

Utoliko tužnije je ponekada pročitati da pored dobrih susjeda i komšija, koji pomažu kad zagusti, na ovom svijetu postoje i budale.

Sramota me danas bilo čitati da su nekakvi, vjerojatno nalokani, pametnjakovići brutalnim i pogrdnim riječima prekinuli muslimanski sprovod -dženazu – vrijjeđajući ljude koji su došli svoga dragoga pokojnika ili pokojnicu ispratiti na onaj svijet.

Sramota me je ponoviti te izraze.

Onda se sjetih svoje pokojne matere, koju sam krajem osamdesetšeste,  nakon teške bolesti, i sam  ispratio na onaj svijet.

Kad bi lijekovi počeli djelovati, mama bi došla k sebi, nadajući se ozdravljenju i sjećajući se svega i svačega.

Jedne hladne jesenske noći, otrpilike dva tjedna prije nego će zauvijek zaklopiti oči, ispričala mi je sljedeće:

„Moj Blago, ti si oduvik bio kršan, posebno kad si se rodio.

Im`o si krupnu glavu, pa je porođaj bio težak i jedva sam priživila.

Bila sam nekoliko dana u drugoj sobi, daleko od tebe.

U isto vrime je jedna žena iz Dilavera rodila sina, također kršnoga k’o što si ti bio.

Ta žena je bila krupna, puno jača od mene. Ona je nekoliko dana odranila i tebe i svoga sina.“

Tko je bila dobra gospođa iz Dilavera  nisam uspio saznati, jer je mama uskoro umrla.

Koliiko se sjećam moje godište iz toga dijela Mandina Sela su Fikret-Fikro ili Salko.

Nadam se da je ta žena , sada baka, još  živa i zdrava. Ako nije neka joj Bog dragi podari vječni mir.

Dok sam čitao ružnu vijest pomislio sam na to da je nekidan možda bio baš njen  sprovod ili dženaza .

I  zasramio sam se zbog budala.