Jučer još bili smo djeca.
Pnekada smo se igrali zajedno, iako je Ljilja bila curica, a ja dečko.
Dvije godine razlike nisu puno.
Najmlađe dijete moga strica Kalče i strine Kavurke, lijepa i poput leptira tiha Ljilja, rođena je 1963. godine.
Dvije godine prije mene preselila je u Zagreb, gdje je završila srednju školu, kasnije se zaposlila, udala i sa svojim Draženom dobila djecu, tri lijepe curice.
Rijetko smo se viđali.
Svaki put imala je isti osmijeh kao prije puno godina u Mandinu Selu, koje mi se sada čine poput jednoga trena.
Danas je moja i naša stričevka, sestra, supruga i majka, Ljilja, nakon teške bolesti za koju nisam znao, za mene neočekivano, preminula.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!