Poštovani štioci moji, u srpnju i kolovozu ove 2022. godine ljudiko sam s toliko Rvata, čije mišljenje cinim, o aktualnim našim i svickim društvenim i političkim zbivanjima, da bi mogo napisat jednu cilu knjigu. Od tih razgovora ja ću vama prinit samo ono što mi se čini bitnim. Namjerno neću spominjat imena svoji sugovornika jer su vrimena, nažalost, opet vučarljiva. Tematski ću razvrstat naše razgovore hijerarhijskim redoslijedom.
Najprije o Saboru, koji nije državni. Je li vama, štioci moji, normalno da se ti naši vrli zastupnici u Saboru, u ovakvoj svickoj ratnoj i političkoj situaciji raspuste na tri miseca; toliko vrimena saborske klupe će biti prazne. Reći ćete: možda je, kakve zakone donose, i bolje da manje zasjedaju. Svejedno, meni to nije normalno, kao što mi nije normalno da se u sabornici svakodnevno svađaju kao dvi svadljive žene. Čast časnima, ali takvih je vrlo malo i u ovom sazivu Sabora. Pitam se, jesu li ti ljudi uopće svjesni svoje odgovornosti prema našem narodu i Državi ? Veli jedan moj prijatelj: – Kakvo dobro očekivati od onih koji su digli ruke za Istambulsku konvenciju i Marakeški sporazum? Usvojiti i nametnuti hrvackom narodu ta dva akta je zločin protiv vlastitog naroda i države.
Slažem se s mišljenjem ovog svog prijatelja kao što bi se složili i mnogi drugi Rvati i katolici koji su pri zdravoj pameti.
Na litošnji razgovor o našoj vojci potako nas je naš vojni brod, koji je se nasuko, navodno slučajno, na hrid na našem sinjem moru. Je li rič o neznanju, alkoholu ili, ne daj Bože, drogi? Nažalost, kako mediji izvješćuju, droga je ušla i u naše vojarne. Je li to moguće, je li iko odgovaro zbog toga. Već nekoliko puta, u zadnje vrime, na onaj svit su se priselili, u čudnim okolnostima, neki naši časnici i vojnici. Šta je se saznalo o uzrocima pada helikoptera, koliko znam, dva puta? Šta su to radili s državnim novcem neki naši časnici, koji su, u okviru NATA, na službi u Poljskoj? Potiču li ih na nečasne radnje svađe i ponašanja predsjednika Vlade i Države? – Vjerojatno potiču, ali to nije opravdanje – veli moj jedan rođak, i dodade: – Ta dva jugoslavena u duši su toliko zavadili generale i vojsku, pridobivajući ih za svoje pristaše, da tu četnici nemaju šta radit; oni su obavili poso za njih. U svakoj normalnoj državi narod bi prisilio takve svoje predstavnike da odstupe s položaja za sva vrimena.
Toliko o vojsci, ali šta je s policijom? – Ko od vozača nije imo neku neugodnost s našom policijom?- pita se moj sugovornik, koji baš i nije sklon brzoj vožnji.
-Meni oni sve više sliče na miliciju – dodao sam ja i ispričo neke svoje zgode i nezgode s njima, najčešće kad mi svitlo dana ugleda novi tekst ili knjiga. Mladi, stručni i pošteni policajci se pripoznaju u prvom kontaktu, ali i policajci svitonazora ostojranka jugoslavenstvom zamazanka. Čak su počeli u zadnje vrime i pucat u ljude (Torcida). Zar je to moguće u našoj državi kod toliko drugih načina i sredstava da se oni koji prave nered smire. Kako je moguće da je policajac, kako ovih dana saznajemo, koji je imo monopol na poznavanje državnih tajni, samo suspendiran a ne i pritvoren, zbog toga što je prodavo za novac državne tajne. Smi li se znat koliko je vlahosrba zaposleno na šefovskim mistima u Đavlinovičevu resoru? On i njegov Nemilina svaka tri miseca uvode nove mjere zastrašivanja građana kroz izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Čak su tili i ličnike upetljat u taj svoj prljavi poso. Kad ćemo već jednom stat na rep, na kraj, drći Đavlinoviću i njegovoj ekipi? Zašto ga se Euron, i ne smo on, toliko boji? Kažu da zloglasni KOS to najbolje zna.
Normalno, i o Pelješkom mostu sam, dok sam ljetovo na moru, s prijateljima razgovaro. Samo onaj koji ne voli Rvacku je protiv tog mosta -reko sam- ali meni je i danas krivo što Tuđman nije pripojio današnjoj Rvackoj barem Neum i njegovo okružje, kad već nije tio cilu Erceg Bosnu, jer je taj teritorij, kao i Sutorina koju su oteli Crnogorci, skoro do jučer bio u sastavu države Rvacke. Zar se tim mostom naši vlastodršci nisu definitivno odrekli Neuma i neumskog zaleđa, i hoće li isilovcima bosanskog paše Islambegovića smetati taj prekrasni most? Di su kamere i sigurnosni sustav za zaštitu mosta? Šta je s vrhom Kleka i dva otočića,, koje je, navodno, Tuđman dao Aliji?
A sad o kuni. – Iako većina rvackog naroda neda svoju kunu, Euron kaže da je odricanje od kune „moderni suverenizam“- reko sam u jednom društvu.
-I odricanje od kune je, prijatelju Bariša, zločin protiv naroda i države – tvrdio je prid svima nama dragi mi ekonomski stručnjak. -Pitam se, po kojem zakonu i na temelju čije odluke nas Euron uvodi u eurozonski pako – dodo sam ja, te nastavio: – Da ja svoj takulin s parama dam nekom drugo da mi ga čuva i daje mi moj novac kad i koliko je njega volja. To je suludo Eurone, ti koji misliš da možeš što god hoćeš. Vidit ćeš da nemereš, ako Bog da.
Požari po Dalmaciji i Ercegovini su mom otočkom društvu bili česta tema. -Ko nas toliko pali – pito je uz piće jedan did – i kako to da za vrime Rvackog obrambenog rata nije gorilo ni raslinje, ni šuma na teritoriju koji nije bio okupiran? Kako je moguće da su od 12 kanadera samo 4 ispravna u srid sezone, i zašto aviomehaničari nemaju vrimena za remont naši aviona a za remont srpski, prikazano slikom na Novoj TV, imaju?
-Gledo sam i ja to, dide, na Novoj. Ma ljudi moji, ima li išta bitno u ovoj našoj Državi a da nije pod kontrolom jugočetnički kadrova? I umisto da naši kanaderi najpožrtvovnije gase požare po Blidinju, di je Tuđman svojevremeno postrojavo HVO, Euron je agilnije gasio požare po najvećem rvackom groblju, Sloveniji, nego po Ercegovini.
Također, i opće stanje u nesritnoj BiH često je bilo na dnevnom redu u mom društvu. – Čović, koji uopće nije hrvacki čovik, se tobože povlači s mnogobrojnih položaja, ali i podmuklo hrvatski narod u totalno beznađe uvlači. Vide li to oni koji su ga za vođu postavili – moj daljnji rođak će, i dodade – Bože, prosvitli im pamet. Ako budu po postojećim propisima izbori na jesen u BiH, triba se sitit jedne izjave pokojnog kardinala Kuharića za vrime Rvackog obrambenog rata, koja je glasila otprilike: Postoje neke crte u životu s kojih se ne smijemo povlačiti. Nadam se da janjičari tu crtu neće pokušat pogaziti.
Kad smo na Dan Oluje uvečer razgovarali, demobilizirani časnik HVO-a je ljutito reko: – Zašto se prešućuje, ili jedva spominje, da je Oluja počela 3. kolovoza, kada je general Glasnović sa svojom hrabrom vojskom krenuo od Kupresa, preko Šipova i Mrkonjića prema Jajcu da bi se donekle zavarao četnički Štab u Kninu, da na njih neće krenuti ostala hrvatska vojska. Iz godine u godinu Oluja se sve manje slavi. Nažalost je sve više slave oni koji su još uvik željni bivše nikad više. Sramota je da je tako malo ljudi ove godine došlo u Knin i da je po(mi)licija podnila 15 prijava protiv onih hrvatski branitelja koji su se pozdravljali sa Za dom spremni. Sve dok se u našoj Hrvatskoj ne smidna reć kad god i di god ko oće Za dom spremni, tribamo bit svjesni da je Hrvatska okupirana antihrvackom, jugoslavensko četničko masonskom tvorevinom. Kad ćemo se već jednom osloboditi i od njih, prijatelji moji? Šta i koga čekamo?
Na temelju svega gore nabrojanog, kao i na temelju puno toga nespomenutog, štioci moji, možemo zaključit da je u našoj Lipoj nastupio raspust reda, slično onome kad bi išli iz škole dva po dva sve dok nam redar ne bi reko: Raspust reda! I u našoj Državi je neko moćan, priko domaćih izdajnika, raspustio red i uveo nered. Mediji su svaki dan puni novog kriminala i raznovrsnih drugih zala. Probudi se, trzni se, rvacki narode: vrime je za nevrime prema zlu uz pomoć velike majke nam Gospe, priviše blagi rvacki narode!
Zagreb, 12. kolovoza 2022. B a r i š a