Na Divljem Zapadu, prije puno, puno godina, dok su svakojaki banditi pljačkali banke, otimali Indijanke i pucajući po saloonima uznemirivali igrače pokera i bele, nestalo je kandidata za šerifa koji bi stali na put podivljalim bandama predvođenim braćom Clanton.
U gradu Tompstone u državi Arizoni izbila je panika. Netko se je međutim dosjetio da u Mandinu Selu postoje dva revolveraša s izraženim osjećajem za pravdu i šeširima ljepšima od onih koji su se prodavali za vrijeme rodea, održavanog svakog ponedjeljka u gradu Duvno-City.
Jednog ljetnog popodneva – žega je bila paklena, a kaktusi izrasli na gredi iznad Tompstonea zavidjeli su mansoseljskim bristima – stigao je poštar Tomo u selo i donio telegram u kojemu je pisalo:
“Bajiću – Stop – Bikane – Stop – Dolazite – Stop – Hitno –Stop!“
Kršni Mandoseljani su se prije dalekog puta uslikali ispred Bajine nove kuće sa spuštenim roletnama, spremili čuture s lozom i vodom i zaputili se do Amerike, brodom. Dočekali su ih u Tompstoneu oduševljeno, mlade djevojke su raširenih suknji gledale u njihove obrve i frizure, nadjenule su im imena Wyatt Earp i Doc Holiday i ispratile ih do O. K. Corrala diveći se eleganciji pokreta u uskim trapericama.
Sve ostalo je zapisano u knjigama, snimljeno je i mnogo filmova na istu temu, a jedino što je prešućeno je stvarni identitet dvojice mandosesljih heroja sa slike.
Ali to je sasvim druga priča.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Stipan Majić Bajić