Ante Šarac: Sudba

                               Sudba

Oćutjeh dah kobi iz kamena i polja, po kojima smo hodili.

Iz hrane, koju smo jeli. Vode, što smo je pili.

Ona je u svačijem skeletu, utrobi, koži.

I u vlasima na glavi.

Svaki naš korak prati. Uspjehe, i neuspjehe. A on uspjehe bilježi sebi,

neuspjehe sudbini.

A onda se traži, traži i traži. Kad se nađe, shvati da je trošio tuđe vrijeme. 

Kanda je njegovo. A nije! 

Shvati da je sudbina uglavnom u našim rukama. U svijesti i savjesti. 

U vjeri i povjerenju u Svevišnjega.

Ante Šarac