ZLOČIN BEZ KAZNE: U spomen na djecu Mariju i Antu i oca Ivana Bakovića, ubijene 23. listopada 1992.

(23. listopada 1992. – 23. listopada 2025.)

Prošlo je trideset tri godine od stravičnog zločina koji je zauvijek promijenio živote mnogih.

Kobnog 23. listopada 1992. godine, na dan koji je trebao biti miran zbog primirja koje je bilo na snazi, ubijeni su sedmogodišnji Ante, njegova sestra Marija (10) i njihov otac Ivan Baković (34).

Život prije tragedije

Marija i Ante rođeni su u Zagrebu, no djetinjstvo su proveli u Biogradu na Moru, gdje su pohađali tadašnju biogradsku Osnovnu školu Marije Eškinja (danas Osnovna škola Biograd). Bili su odlični učenici.
Marija je voljela pjevanje, dok je Ante uživao voziti se biciklom niz ulicu — sitnice koje sada diraju srca onih koji ih se sjećaju.

Njihov otac Ivan bio je hrabar dragovoljac Domovinskog rata, koji je prošao strahote mnogih ratišta, među kojima i Škabrnju 1991. godine. Tog petka, 23. listopada 1992., majka Smilja ostala je kod kuće prati rublje, jer je ovo bio jedan od rijetkih dana kada je Biograd na Moru imao vodu — vodovod su kontrolirali pobunjeni Srbi.

Tragedija u zasjedi

Tog dana, uz primirje koje je tada naizgled postojalo, Ivan je sa svojom djecom krenuo u posjet baki u Banjevcima, mjestu udaljenom 30 kilometara od Biograda.
Oko 19 sati, dok su se vraćali cestom između Vrane i Pakoštana, u njihov crveni Mercedes ispaljen je cijeli spremnik iz kalašnjikova. Ivan, nenaoružan, te Marija i Ante na stražnjem sjedalu automobila, nisu imali nikakve šanse. Nitko nije preživio.
Napad je izveden u zasjedi, a okolnosti ovog strašnog zločina i danas su predmet sjećanja i istraživanja. Počinitelji ovog gnjusnog čina još uvijek nemaju ime i prezime. Zločinci još uvijek nisu identificirani, privedeni licu pravde, niti kažnjeni.

Zločin bez kazne

Ratni zločin koji je potresao cijelu zajednicu do danas nije dobio svoj epilog — nitko za njega nije kazneno odgovarao.

Tog kobnog dana, 23. listopada 1992., život je prekinut troje nevinih — djece i oca, ubijenih iz neposredne blizine.

Ante Baković, rođen 14. prosinca 1984., imao je svega sedam godina.
Marija Baković, rođena 10. srpnja 1982., imala je deset.
Njihov otac Ivan, rođen 1958., tek 34 godine.

Snaga majke

Nakon svega, gospođa Baković, majka i supruga, ostala je potpuno sama, bez svoje djece i bez svoga muža.
Njezina tiha patnja i dostojanstvena snaga postali su simbol boli mnogih hrvatskih majki koje su u Domovinskom ratu izgubile najmilije.
Njezinu priču mogli smo upoznati u dokumentarnom filmu „Otkrhnuti“, koji progovara o djeci ubijenoj u ratu.
U traileru tog filma, upravo fotografije male Marije i Ante otvaraju svjedočanstvo o izgubljenim djetinjstvima, o prekidima života koji su tek počinjali.

Polaganje cvijeća i sjećanje

Udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije predvođena predsjednicom Ljubicom Krcić, i ove, i svake, godine obilježava tužnu obljetnicu.
Na mjestu tragedije, pokraj ceste Vrana–Pakoštane, gdje stoji spomen-ploča, položeno je cvijeće i upaljene su svijeće.
Članovi Udruge i obitelj Baković prisjetili su se Marije, Ante i Ivana i na njihovoj obiteljskoj grobnici u Banjevcima.

Sjećanje koje ne blijedi

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na Antu, Mariju i Ivana Bakovića ne blijedi.
Svijeće koje se svake godine pale uz njihovu spomen-ploču nisu samo simbol tuge — one su i znak da pravda još uvijek čeka svoj trenutak.
Da se ne zaboravi, da se ne ponovi i da imena ubijene djece i nevinih ljudi zauvijek ostanu u srcima onih koji pamte.

Marija, Ante, Ivane, počivajte u miru Božjem.

Izvori:

Izvor: biograjski.com

Odgovori Otkaži odgovor